RTV Teorija i praksa

prema Hajneovim stihovima. U njima je izražena sva njegova duboka i nežna melanholija, strasna žudnja za Ijubavlju, paničan strah da če ga voljena bića napustiti, hrabrenje samog sebe u dodiru sa mitološkim bićima koja pomažu, uteha u dodiru sa prirodom i njenim cvečem, vera u' nevidljiva bića koja će mu preko kelnske katedrale i močne Rajne pomoći da se spase zlog udesa koji je osečao kako ga u stopu prati, Katkad s natčovečanskim naporima, Šuman je pokušavao da umakne svojoj kobi, ili bar da odloži nov nalet bolesti koja se u povremenim „šubovima” (naletima) survavala na njega. Obdaren (slično njegovom ocu) i za literarno stvaranje. jedno vreme je uspešno vodio časopis za muzičku kritiku i u njemu pisao duhovite i oštre polemičke članke o pojedinim muzičkim delima i njihovim tvorcima. Kaže se, s pravom, da mentalno bolesni Ijudi, bar u večini, brinu samo svoju brigu i ne primečuju šta se događa u njihovoj najbližoj okolini. To nije bio slučaj sa plemenitim Robertom Šumanom. On je i te kako umeo ne samo da primeti. več i da prvi otkrije, javno istakne, pohvali i predvidi sjajnu budučnost nekim kompozitorima sa kojima se više ili manje dobro poznavao. Takvi kompozitori, od kojih je neke nazvao genijima, bili su, pre svega Šopen, zatim Mendelson i Brams. Možda bi brižljiva analiza Šumanovih dela od strane muzičkih stručnjaka mogla da otkrije u njima tragove njegove bolesti. Za mene, kao muzičkog laika, njegova Druga simfonija , na primer, osim prekrasnog Adađa,’ znak je bolesne neinventivnosti. Nije, zaista, slučajno ova simfonija komponovana neposredno posle jedne psihotične epizode, još u „polubolesnom stanju”, kako je sam pisao. Kao što sam več rekao, vrhunac uspešne sublimacije nedoživljenog i uzalud željenog u Šumanovom životu predstavljaju, za mene, ciklusi njegovih pesama; zatim dolaze njegovi instrumentalni koncerti, sonate, kvarteti i kvinteti, a najmanje je ova sublimacija postignuta, po mom mišljenju, u komponovanju simfonija (mada neki muzikolozi Cetvrtu smatraju jednim od najznačajnijih simfonijskih dela romantizma).

178