RTV Teorija i praksa

Atmosfvrama ali kao najopštija kontura, nimalo u detaljima. Arssnije Jovanovič hvata globalan zvuk. Možda taj globalan zvuk, tu i tamo premalo treperi iznutra mikropromenama slojeva pa u ukupnom trajanju dsluje ponekad kao nedovoljno razvijeno muzičko tkivo... On ima muziku kao stanje a manje uspeva da promeni to stanje iznutra razvojem muzičkog materijala. To je možda opaska koja je rezultatmoje profesionalne deformacije. U svakom slučaju ukupan utisak o delu nije time nikako umanjen... SPIKtR: Govori Vladeta Jerotić, VLADhTA Ji ROTIĆ: Polcušaću da se ponašam kao neprofesionaian prof esionalac i da najpre ovo delo Arse Jovanoviča doživim i iznesem kao jednu mrlju Roršahovog testa sa kojom, ili preko koje, možemo da asociramo tako reči u beskraj... To kad kažem, u beskraj, nije samo dodirivanje sa beskrajem Halejeve komete i svega što je Arsa Jovanovič iz sebe izneo nego je to i jedna pozitivna ocena svakog dobrog testa s kojim se može u beskonačnost, uvek iznova, sa novim asocijacijama razgovarati, na koga se može odgovarati... Zapravo je najbolje poči od doživljajne komponente i reči da uprkos svih ovih tehničkih uređaja, dodataka, muka i elektronike, preovlađuje jedan vrio human doživljaj. Naročito mi pada u oči neagresivnost To govorim upravo zato što je toliko mnogo savremenih dela, bilo u likovnoj ili nekoj drugoj oblasti, preopterečeno savremenim svetom i onom agresivnom komponentom koja preovlađuje još dok se stvara, a ima želju često da zablesne ne samo efektom nego da uplaši, prodrma, razdrma gledaoca... slušaoca... Ja to u ovom delu ističem kao pozitivnu stranu... tu ima jedna poruka koja je duboko Ijudska i koja meu stvari uzbuđuje najviše pri slušanju. Delo je zaista u prvom redu zvučno pa onda sve ostalo. Dobro je predati se baš tako, kao neprofesionalac u muzici, efektu toga zvučnog dela i osetiti kako dodiruje sve slojeve u našem duhovno-duševnom biču, sve do tela. Može se zaista telesno ponešto doživeti, neka vibracija koja se čini da dodiruje one vibracije kosmičke iz kojih smo svi potekli i sad tu počinjem, naravno, moje slobodne

63