RTV Teorija i praksa

montiran i ponekad može biti povod za smeh, a katkad za razmišljanje. Uzgred: njihove replikepresecalaje prelepa muzika Petra Iljiča Čajkovskog, iz njegovog Koncerta za klavir i orkestar u b-mollu. Sigumi smo dabi prirodi i karakteru ličnosti, kakva je bila Terzićeva, odgovarala nekh robustnija, oporija i, dakako, savremenija muzika. Kal škujputujendiSloN radio-dramskog dokumentarca u produkciji Umjetničkog programa Radio-Zagreba,čijisuautori Joško Božanić, Krešimir Osman i Darko Tralić. Oni su želeli da nam prikažu život i govor Korriiže i tako podsete kako se u tom mestu na Visu čuvajedan od najstarijih čakavskih govora cakavština Slušali smo jedno novo „ribarsko prigovaranje” ali, svaje prilika, bilo je malo onih koji su sve mogli razumeti. Ako su radio-dramski stvaraod pokazali umešnost pri snimanju, kompoziciji i montaži materijala, ne može se reći da su i ostvarili rezultat za koji je mogućno tvrditi da ima punu komunikadju sa slušaodma. Dodajmo, očekivali smo i staru muziku, ribarske i druge pesme, koje bi, to je van svake sumnje, doprinele zvučnoj živopisnosti dela. Marinko Tadić priredio je kazivanje novosadskog sudije Tomislava Vojnovića, koji je u svojoj karijeri imao i nekoliko smrtnih presuda To radio-dramsko kazivanje u suštinije prikaz unutrašnje drame ne okrivljenih, nego zastupnika pravde i već samim tim ovo delo ima posebnu zanimljivost, budući da iz iskustva znamo da se u literaturi i drugim umetnostima obično prikazuju oni kojima se sudi Zato smo sa interesovanjem saslušali sudijino kazivanje, pogotovo što je ono sadržalo i niz nepoznatih pojedinosti o tome kako se sprovodi sudski postupak, počev od istrage pa do izvršenja presude. U emisiju su utkana i kazivanja Vojnovićeve supmge što je, donekle, doprinelo razbijanju monotonije. Ako ova emisija Radio-Novog Sada nije opčinila tonskim i drugim efektima, ona je zaokupljala pažnju prvenstveno zbog iskrenosti kazivanja protagoniste. Očekivali smo dramatičniju i umetnički vredniju propratnu muziku. Radiofonski prikaz Ecce quomodo moritur iustus (Evo kako umiru pravedni) donosi zvučni opis završnih priprema i samog otvaranja krematorijuma ma zagrebačkom Mrogoju, 11. novembra 1985. Autori Vlado Krušić i Bruno Molnar, osetili su svu neobičnost te svečanosti i pokušali da je prikažu svestrano, u spektru više konteksta, počev od društveno-političkog i ekonomskog pa sve do metafizičkog. U tome su, uglavnom, uspeli: postigli su više

73