RTV Teorija i praksa

Hteli smo da u raznim emisijama Kockice deca uvek nauče neku novu pesmu koju če možda kasnije i da pevaju” (Mihailo Živanović, kompozitor). „Imala sam čast da budem na snimanju nekih od prvih emisija zajedno sa drugom Brankom. Snimali smo u prostorijama vrtiča, a i van vrtiča. Kod Ljiga smo boravili tri dana. Bilo je u nama pomaio straha i nepoverenja, ali je bilo zadovoljstvo raditi. Branko se snalazio kao iskusan vaspitač i odgovarao na dečja pitanja, da ni sam nije svestan koliko je to uspešno radio...” (Milanka Kilibarda, vaspitač). ~U Titelu smo imali tu sreču da pet dana boravi kod nas i da naše mesto živi pet dana sa televizijskom ekipom Kocka, kocka, kockica. Bila je to velika sreča i za decu iz našeg mesta. Snimanje je počelo 2. juna, dok je još trajala školska godina... Bila sam u situaciji da pratim snimanje i, verujte, kao gledalac sam imala sasvim drugačiji utisak uopšte o radu televizije. Međutim, ovo je mukotrpan posao, posao koji je sveden na to da se za 4-5 sati dnevno snimi sve što je planirano... Pred kraj snimanja dogovorimo se šta se mora pripremiti za naredni dan i to se sve pripremi, da ne bi bilo nekih nedostataka i da se ne bi produživalo vreme, pošto je vreme novac, a i deca su u pitanju...” (Milka Kuzmanov, vaspitač). „Sad ću da ilustrujem kako funkcioniše tim koji u ovom trenutku čine: Moma - pisac, Beba - urednik i ja - voditelj. Moma kaže: - ,Pade mi sad na pamet, trebalo bi izbaciti' - na špici ili negde u Kockici - ,da piše koja je epizoda po redu', što do sada nismo radili. Istog trenutka graknemo Beba i ja da mislimo isto. Dakle, mi često mislimo zajedno... Smatram da je jedan od razloga fantastičnog uspeha Kockice to što smo Redakcija obrazovnog programa i ja, kao spoljni saradnik, bili u stalnom sukobljavanju. Ja sam stalno hteo nešto da proguram, međutim to što ja hoču u program to je uvek preterano i onda oni mene malo saseku i tu se nađe jedna odlična sredina...” (B. Miličevič).

192