RTV Teorija i praksa

DECA - UČESNICI I GLEDAOCI ~Dete doživljava prisan kontakt sa ovom emisijom zato što u njoj učestvuju deca koja nemaju glumačka iskustva nego postavljaju sasvim jednostavna, bezazlena pitanja, i ne snalaze se baš uvek dobro... Ono što je manje pozitivno je: deca iščekuju sa velikom željom snimanje emisije u njihovom vrtiču; pošto u emisiji može da učestvuje manji broj dece, oni drugi se osećaju strahovito razočaranima - šta je to što se dešava tamo, zašto on nije izabran? A oni koji se nađu u emisiji, koji snimaju, pomalo se razočaraju u ovaj posao. Kad gledamo neku emisiju ona nam izgleda lepo, sve tečno ide, ali mukotrpan je posao dolaženje do nje... Imali ste sigurno prilike da vidite da пека deca posustanu i odustanu. Nekada kod snimanja umorimo se i mi odrasli, pa zaboravimo da su deca pred nama i otmu nam se nekada i neodmerene reči...” (M. Nedeljkovič). ~Imali smo čast da posle duge saradnje naš dečji vrtič ,Terazije‘ dobije na poklon snimak jedne emisije. Pre četiri godine bio je organizovan susret generacija i pošto vođim tu sekciju htela sam da ih iznenadim i pustila sam njihovu emisiju Kocka, kocka kockica. To su bile takve ovacije i dece i prisutnih roditelja, kojih je bilo dosta, da sam morala i drugi put da emitujem, iako je emisija išla bez tona. Kada su sebe prepoznali sada več odrasli mladići i devojke, komentarisali su - viđi kako smo bili uredni; pogledaj kako smo se snalazili; onda - vidi ovog; upoređivali su - debeljko, vidi kakav si sada. Bilo je smeha i urnebesne komedije u vrtiću da smo umesto predviđena dva ostali tri sata... Sada su oni na velikoj maturi i pitali su da li ču ove godine u maju opet da ih pozovem da pogledaju Kockicu. I verovatno hoču, jer oni žele da je vide kako su radili kada su bili mali” (M. Kilibarda). „Sarađivala sam u pripremi dece za učešče u Kockici, ne da glume, nego baš da učestvuju u toj emisiji. I tako sam imala uvid i u ono što vide samo deca-gledaoci i u ono kako doživljavaju emisiju

193