RTV Teorija i praksa

deca-učesnici... Meni samo nedostaje malo više spontanosti... Nije bilo potrebe da se Kockica poredi sa stranim produkcijama, iako je ponela i svetsku nagradu; bitno je da deca prepoznaju ono što im se prikazuje i da čuju svoj jezik. Lutka je lutka - u Ulici Sezam, ali deca divno rade i bez lutaka, divno se igraju, njihova mašta uvek funkcioniše, ono što im je blisko uvek je bolje nego neko dopunsko sredstvo kao što je, recimo, ta sjajna lutka iz Ulice Sezam. Deca su u Kockici ranije bila više prateči vokaii, dekor. Branko kaže - ,Je li tako, drugari? 1 - ,Tako je‘. Kad on vikne - ,Dobar dan!‘, oni svi odgovore - ,Dobar dan!‘. Sada deca zaista uzimaju učešče u emisiji. To je bitno, da to osete oni koji rade, a da osete i oni koji gledaju” (Milena Mišič, vaspitač u Dečjem vrtiču „Skadarlija”). „Bilo je veliko zadovoljstvo i sreća za decu iz našeg mesta biti sa ekipom emisije Kocka, kocka, kockica. Mi smo smatrali da če biti velikih problema oko izbora dece, međutim kad nam je Branko rekao da on odabira decu, mi smo sve prepustili njemu i uopšte nije bilo problema, deca su razgovarala sa Brankom i ostala su ona za koju je on smatrao da treba da ostanu. Međutim, kad je emisija u septembru emitovana, naši predškolci su postali đaci, pošli su u prvi razred osnovne škole. Taj dan u školi bio je svečan. Posebno je instaliran televizor u trpezariji, gde su emisiju pratila sva deca, od prvog do četvrtog razreda, koja su bila u toj smeni. Možete da zamislite kako su se osečali oni koji su bili glumci. A oni drugi prvaci uz njih su se isto kočoperili, jer su i oni bili u situaciji da upoznaju Branka, jer je Branko bio sa njima pet dana kad smo imali snimanje van vrtiča...” (Milka Kuzmanov). „Izbor dece je jedan od problema koji nas stalno prati. Međutim, tvrdim i dalje da je to najdemokratičniji način izbora koji je moguč, zato što sva deca imaju ravnopravne uslove - može da učestvuje svako dete koje je dovoljno motivisano, otvoreno, komunikativno itd. I ja se slažem sa Cicom koja kaže da deca tačno znaju i osećaju da li mogu ili ne mogu da učestvuju.

194