RTV Teorija i praksa

Tu se uz pomoč Branka vrlo brzo napravi selekcija i nema problema. A činjenica je da u ovoj emisiji ne može da učestvuje više od desetoro-dvanaestoro dece...” (Biserka Pejovič, urednik emisije Kocka, kocka, kockica). ZAMERKE, SUGESTIJE, PREDLOZI... ~U istraživanju iz 1984. godine - ne znam koliko je ovo istraživanje bilo svima dostupno - zabeležene su i zamerke da emisija Kocka, kocka, kockica ne podstiče dovoljno logičko-matematičke aktivnosti, previše prostora daje verbalnom prenošenju znanja i retko se bavi pitanjima značajnim za socijalno-emocionalni i moralni razvoj deteta. Svesna sam toga da je Kockica samo jedna emisija u sklopu obrazovno-vaspitnog programa Televizije i da bi bilo previše očekivati od nje da sve ovo zadovolji... Meni kao psihologu, i svima nama, i vaspitačima u radu sa decom, veoma je važno da pratimo koliko Kockica zbilja podstiče decu da misle, koliko rađa novih pitanja, novih asocijacija... Veoma je važno - a ovde je rečeno da toga ima, i to je dobro - koliko Kockica ide dalje i traje duže od same emisije, koliko ostaje da živi među decom, koliko ih podstiče na traženje novih sadržaja, koliko ih provocira, koliko angažuje njihovu stvaralačku i saznajnu komponentu u razvoju...” (M. Mitrovič). „Deca koja su snimala Kockicu pre deset-dvanaest godina i ona koja snimaju danas fantastično su različita. Kada snimamo u nekoj fabrici, kod nekog majstora ili tako nešto, jedna moja redovna rečenica bila je - ima li neko nešto da pita. Deca su onda postavljala pitanja na koja sam.ja odgovarao manje ili više spretno. Danas kad ja pitam decu ima li neko pitanje, svi čute, niko nema ništa da pita. U pripremi, na primer, ja njih pitam - deco šta volite da jedete? Onda jedno dete kaže - spanač. Onda ja pitam drugo dete - a šta ti voliš? Onda i drugo dete kaže - spanač. Pitam treće, onda svi kažu - spanać. Opet ja pitam - ima li još neko

195