RTV Teorija i praksa

jelo? Onda jedan kaže - krompir, i onda svi kažu - krompir. Ovaj primer uopšte nije izmišljen. On ilustruje činjenicu da naša deca rapidno prestaju da misle. Ja sam se privatno interesovao za mišljenje kao proces, to se ne uči u školama, niko se nikada nigde ne uči da misli. Bilo bi vrlo značajno da nama neko stručan pomogne da počnemo u očnemo u Kockicu da übacujemo neke problemske situacije koje če ih stvarno provocirati da misle, ove naše .drugare 1 , da opet počnu da postavljaju pitanja. Još samo jedan primer. Moja žena i ja doneli smo iz Londona igračke jednom malom rođaku, robota koji mrda rukama, svetli, otvara usta, okreće glavu, a ja sam još doneo dva neugledna pištolja koji se pune tako što se cev pritisne u krompir i u njoj ostane parčence krompira i sa tako napunjenim pištoljem može da se igra dvoboja sa svojim drugarima, da gađa razne predmete u kuči a da nikog ne povredi, ništa ne pokvari, ništa ne razbije. Pokušavao sam da ga zainteresujem za pištolj, ništa nije vredelo, on je najviše voleo svog robota. Kad sam mu konačno pokazao kako pištolj radi, da nešto gađa, on je pitao: ,A šta da gađam? 1 On ima osam godina, ne može da se seti da stavi upaljač na flašu, pa da gađa upaljač. Deci danas uopšte mašta prestaje da radi” (B. Milićevič). „Mislim da je ova sugestija izuzetno korisna da se vidi da sa decom radi čovek koji misli, da je u kontaktu s njima i da bi Redakcija zajedno sa voditeljem i urednikom trebalo da nastavi da radi na tome” (A. Šomlo). „Potrebno je kadrovsko pojačanje u samoj Redakciji. Kockicuv odi jedan čovek, vodi drugarica Biserka Pejovič - Beba. Ako uzmemo u obzir da su predškolska deca najbrojnija publika koja prati ovu televizijsku emisiju i da su to generacije koje stižu i na koje zaista treba najviše uticati, mora da bude veće kadrovsko pojačanje da bi se te mase dece zadovoljile, naučile, vaspitale...” (Lj. Bogičevič),

196