RTV Teorija i praksa

programa u smisiu kvantiteta, inovacija i vrste usiuga” otvarajuči opciju „ргошепе od čisto kuiturnog ka komercijainijem profiiu”. Izveštaj iz Hoiandije takođe kaže da se kuiturni standardi za televiziju u ovoj zemlji sada prikazuju kao „donekie eiitistički” i da su u sukobu sa „popuiističkim tendencijama koje favorizuje vreme” U Britaniji, međutim, poseban i karakterističan značaj principa nezavisnosti - teievizija ne sme da bude pod rukom bilo koje društvene iii političke grupe - svakako je pomogao stvaraocima programa da izađu u susret svojoj pubiici čitavim nizom mehanizama koji su detaijno opisani u nacionainom izveštaju. Konačno, britanska radio-teievizija je sačuvala usiove rada koji u veiikoj meri dozvoijavaju proizvođačima da smisie i realizuju najboije programe. Poređenjem rezuitata ankete izvedene među RTV posienicima u skiopu ovog istraživanja, vidi se da su u britanskom sistemu producenti, i pisci, autonomniji i da su manje podložni svakodnevnom birokratskom uplitanju i kontroii nego njihovi parnjaci iz SAD, i da su njihova proizvodna iskustva шапје rigidna i povoijnija za kreativnost Opcije za finansiranje BBC Prednosti i nedostaci načina koji se primenjuju radi finansiranja RTV organizacija dobrim deiom zavise od ciijeva koji se tim putem žele postiči. Mada smo odaii priznanje tradiciji „javne siužbe” kojom je prožeta teievizija u Britaniji, ako je ne bismo preispitivali ignorisaii bismo jasne pritiske u pravcu promena u telekomunikacijama koji su sada na delu u Evropi i SAD. U sadašnjoj situaciji uočavaju se dve oprečne opasnosti. Jedna je da se u praksi suština tipa javne službe „imperijaiistički” nametne svima mogućim domenima radio-difuzije i odbace mogući nosioci konkurencije za pažnju pubiike, aii istovremeno time se rizikuje gubitak posebnih ciljeva (Burgeiman, 1986) 3 Druga je - da se ovaj princip jednostavno primenjuje samo na programe koji ne mogu da potvrde svoju prođu

3 Burg'.'iman )ean-Ciaude, ~The Futurc ol l'uhlic Rroadcastmg: Л Case Study for a New Communications Foiicy''. „European Journal of Communication", Sage. London. 1986, hr I

102