RTV Teorija i praksa

rnože imati samo uslovnu publiku u tom broju, dok drugi program sa svega 5 miliona može imati publiku koja mu je vrlo odana, za nj vezana i koja ima stoga intenzivnije zadovoljstvo. Sistemi koji su usmereni na „kvalitet” i finansiraju se na način koji ka tome stremi, рге će imati u vidu ovaj argument nego neki drugi. Ponekad, programi koji se najviše gledaju mogu da budu popularni jednostavno zbog toga što su najbolji u lošem izboru. 3. Kada je na delu maksimalizacija publike to dovodi do iskušenja stvaralaca da svoje proizvode pakuju uz veštačku privlačnost s ciljem da privuku pažnju. Ali, ako se brine o kvalitetu sadržaja, a ne ambalaže, onda je moguče stvoriti veče zadovoljstvo i svest publike o vrednosti takvih programa. 4. U oblasti informativnih programa moguće je da se postigne zadovoljavanje publike izvrtanjem činjenica i neistinitostima. Dužnost je proizvođača vesti i aktuelnih programa da publici kažu ono što je istina, a ne da joj pruže ono što želi da čuje. 5. U praksi, publika ne može da zahteva neku vrstu programa. Ona može samo da je prihvati ili odbaci tek posle prikazivanja. Svaki sistem koji daje „više istoga”, samo zato što je to izuzetno popularno, ne ispunjava svoju dužnost prema publici, jer joj ne daje priliku da prihvati ili odbaci nešto novo. Četvrto, pretpostavka (često sastavni deo opcije pune nadoknade od reklama) da televizija treba da postane kopija slobodnog tržišta politike - na kojem će neometani proizvođači iznositi svoje ideje, i na kome će gledaoci slobodno obaviti izbor - naivna je. Buduči da ima ogromnu publiku, i da se pretpostavlja da ima veliki potencijal u stvaranju Ijudskih predstava, televiziju če uvek okruživati i usmeravati sistem društveno i politički zasnovanih očekivanja, pritisaka i ograničenja. Ova crta se pokazala na neobičan način u američkom istraživanju, iz koga se vidi kako različiti „politički” pritisci ipak mogu da se uvuku u brižljivo tržišno orijentisan sistem - kroz osetljivost na zahteve reklamera. Toliko dugo dok bude neizbežno poiitički medij, za televiziju je bolje da nastavi da svoje ciljeve definiše preko javnih tela која će periodično morati da

105