RTV Teorija i praksa

posredstvom malog ili velikog ekrana na neki način verodostojnija od one dobijene bilo kojim drugim putem, upravo zbog toga što je događaj o kojem je reč „giedao svojim očima”. Večini odraslih gledaiaca je, naravno, poznato da film i teievizija, kao i druga sredstva komunikacije, raspoiažu mogučnostima menjanja, iskrivijavanja informacija koje saopštavaju, drugim rečima, .mogučnostima emitovanja lažnih poruka Sa razvojem fiimske tehnologije i „jezika” ovakve mogućnosti postaju sve brojnije i ovde čemo zato pomenuti samo neke od njih, one koje se najčešče koriste Filmska i televizijska montaža, između ostalog, omogućuje znatno skraćivanje trajanja prikazanih uogađaja; u filmu čija radnja obuhvata više godina ili decenija, celokupan njen tok odvija se za samo dva-tri sata, ponekad i krače; teievizijska reportaža o nekom događaju traje znatno kraće nego sam događaj (ovo, naročito na televiziji, nije uvek siučaj - televizijski prenosi, npr utakmica, koncerata, pozorišnih predstava, traju isto onoliko koliko i sami ti događaji) Sredstva fiimskog i teievizijskog „jezika”, kao što smo rekii, raspolažu i drugim,sioženijim načinima manipulisanja vremenom i prostorom: veiikoj večini giedalaca poznat i razumijiv postupak „fiešbeka”, kojim se prikazuju nečija sećanja na prošle događaje, sastoji se u stvari, iz. obrtanja redosleda događaja (najpre se prikazuje neka osoba u sadašnjem trenutku, a zatim prošii događaji kojih se ona seća). Uz ovo, treba svakako pomenuti i mnogobrojne mogućnosti nepotpunog iii pristrasnog prikazivanja nekog događaja, kada se prilikom snimanja ili montaže prenaglase ili, pak, izostave, neki aspekti tog događaja koji su od značaja za njegovo objektivno predstavljanje. U kombinaciji sa malopre pomenutom uverljivošču pokretnih slika, ove mogućnosti emitovanja nepotpunih ili iskrivljenih informacija predstavljaju veču potencijalnu opasnost nego u siučaju bilo kog drugog sredstva komuniciranja: nečijim rečima, tekstu u štampi, pa čak i fotografiji, teže čemo poverovati nego „svojim očima”, čak i kada znamo da su događaj o kojem je reč, umesto naših, zapravo „videie” „oči” kamere i da je potom sve što je „viđeno” obrađeno postupkom montaže. Kada su u pitanju deca, naročito deca predškoiskog uzrasta, ove potencijalne opasnosti

122