RTV Teorija i praksa

sporo da bi se mogli jasno videti i razumeti (televizija se u ovim slučajevima služi usporenim, odnosno übrzanim prikazivanjem tih procesa), itd. Zajedničko gledanje i razgovor o onome što se gleda, ne svodi se, dakle, samo na zaštitu deteta od potencijalnih opasnosti koje prete od nerazumevanja prikazanog sadržaja, več predstavlja i način da se bolje iskoriste velike i značajne mogućnosti upoznavanja sveta koje televizija nudi. Aktivno zajedničko gledanje televizije sa detetom imaće svoj puni efekat ako se ne završi sa isključivanjem teievizora, nego ako se poveže i sa drugim aktivnostima koje mogu biti u funkciji detetovog upoznavanja i razumevanja sveta. U tom slučaju, mogii bismo govoriti o zaista aktivnom odnosu prema sadržajima prikazanim na televiziji: ti sadržaji onda neće predstavljati zatvorene celine ograničene na svet malog ekrana, več postaju zanimljiv i podsticajan povod za podrobnije upoznavanje stvarnog sveta, kao i za druženje dece i odraslih. Navešćemo samo neke od zaista mnogobrojnih mogučnosti: gledanje programa o prirodi u jesen, na primer, može biti povod za odiazak u prirodu i pokušaj da se „па licu mesta” pronađu primerci biljaka koje su deca videla na televiziji; emisija o vremenima turske vladavine može podstaći obilazak nekog od spomenika vezanih za to doba (Milošev konak, Konak kneginje Ljubice, Kalemegdan); emisija posvećena radu nekog slikara mogla bi biti povod za posetu pravom slikarskom ateljeu; TV program o Africi može biti dobar povod za posetu Muzeju afričke umetnosti (beogradski je jedan od najbogatijih u svetu), ili za posetu zoološkom vrtu, gde bi deca imala zadatak da prepoznaju životinje koje u Africi žive; dokumentarna emisija o nekom zanimljivom istorijskom događaju bila bi dobar predložak za dramatizaciju tog događaja (ovo bi, ujedno, bio i način da naknadno otkrijemo šta deca jesu, a šta nisu razumela u televizijskom prikazu tog događaja, a to je, opet, dobar osnov za orijentaciju prilikom zajedničkog gledanja drugih sličnih programa). Mogučnosti koje televizijski programi u ovom smislu otvaraju izgledaju, zaista, gotovo bezbrojne. Ovo što se podrazumeva pod aktivnim odnosom prema sađržajima prikazanim na televiziji može, dakle, imati dve jednako

124