RTV Teorija i praksa

stručnih analiza. One su ovde na žalost izostale, a samim tim zaključak je da se Bingulac u raspravu koju je nametnuo uključuje manje kao naučnik, ili možda pre, manje kao istraživač, a više, ako se tako može reči, kao lakmus-papir, kao fina reakcija, kao osetljiv seizmograf koji reaguje na ovu ili onu pojavu, problem ili stav, beležeči ih ali ne i do кгаја argumentovano ih objašnjavajući. Slično je i u preostaiim dvema studijama iz triptiha o crkvenoj muzici. Tokom svog rada „О problemima tonalnih osnova u crkvenom pevanju balkanskih naroda” autor prepričava stav teoretičara Hrisanta koji je u prvoj polovini XIX veka sproveo reformu u vizantijskom pevanju. Pri tom Bingulac nam, verovatno podrazumevajuči mnogo toga, ne pruža nikakvo objašnjenje i definiciju termima sa kojim sve vreme operiše. Reč je o gradusu, jedinici pomoču koje je Hrisant podelio oktavu (oktava je podeljena na 68 gradusa) i na taj način izgradio čitav svof sistem, teoriju i praksu crkvene muzike. Dalje, autor ne dešifruje i ne identifikuje u potpunosti i dosledno nijednu tonalnu osnovu - ne određuje koje su njene karakteristike, koja je njena svrha, funkcija, na osnovu kojih kriterija je uspostavljena i razvrstana. Nepostojanje notnih primera i analiza otežava čitanje, uzrokuje nerazumevanje i dovodi do izvesnih nejasnoča koje ostavljaju za sobom neke nerazjašnjene probleme. Studija „Kornelije Stankovič i problemi zapisivanja crkvenih melodija” sadrži, nasuprot prethodnoj, određen potreban hroj analiza i notnih primera. Bingulac se, zapravo, u ovom radu prvenstveno usredsređuje na problem Stankovićevih harmonizacija pesama VI samoglasnog glasa, ponovo se stavljajuči u poziciju odbrane, ovoga puta Kornelija, od „napada”, primedaba ili zamerki koje je postavio Kosta Manojlovič. Bez potrebe da bilo šta dodamo ili primetimc u vezi sa metodskim postupkom koji je Bingulac jasno, čvrsto i logično ovde sproveo, želimo da postavimo jedno pitanje. Zašto se sve vreme razgovara i vrše analize u okviru dursko-molskog sistema, u okviru zapadnoevropskog načina mišljenja? Odgovor je sigurno - jer je Stanković harmonizovao crkvene

83