RTV Teorija i praksa

snima digitalizovane PAL ili NTSC signale (u ovom trenutku proizvođači nemaju nameru da razviju i SECAM verziju). Ukoliko bi sada uporedili format D-2 i analogni kompozitni format C, videli bismo da su oni jednaki u pogledu: • operativnih mogućnosti (usporena reprodukcija i stop kadar, prepoznatljiva slika pri premotavanju, i slično); • ograničenja u obradi reprodukovanog signala usled činjenice da je on snimljen i reprodukovan u kompozitnom obliku; • teškoča oko koncipiranja i gradnje prihvatljivog portabl uređaja (što ih čini dosta nepogodnim za snimanja na terenu). S druge strane format D-2 ima izrazitih prednosti u odnosu na C format u pogledu: • više tonskih kanala neuporedivo boljeg kvaliteta; - "ч *■ a ® primene kasete; ® neuporedivo boljih multigeneracijskih mogućnosti. Konačno, moglo bi se smatrati da C format zadržava određene prednosti u domenu montaže, činjenicom da raspolaže pored longituđinalnog i sa insertovanim vertikalnim vremenskim kodom. Buduči da su mašine formata D-2 zasnovane na kompozitnom principu i da raspolažu i digitalnim portovima i analognim komponentnim ulazima i izlazima (uz interne A/D i D/A konvertore), istaknuta je tvrdnja da ovi magnetoskopi mogu jednostavno da zamene u bilo kojoj instalaciji mašine B ili C formata, i to sa istom lakočom kao da se radi o, recimo, zameni jedne mašine C formata drugom, novijom mašinom istog formata. Međutim, da li je ta promena tako jednostavna? Da li bi takva zamena bila preporučljiva, poželjna, indiferentna ili nepoželjna? To su svakako teška pitanja jer odgovor u dobroj meri zavisi od tipa operacija i vrsta programa koje proizvodi i emituje data organizacija. Moja računica pokazuje da, kada se saberu sve prednosti i nedostaci, uvođenje magnetoskopa formata D-2 može biti opravdano samo ako data televizijska organizacija ne želi ništa đa

106