RTV Teorija i praksa

Како dva pristupa istom podatku mogu dovesti do različitih sudova koji nisu suprotni već komplementarni i „pojašnjavajući”, u ovom tekstu ćemo se, рге svega, zalagati za neophodnost dvostmkogpristupa rezultatima merenja slušanosti i gledanosti RTV programa, zapravo za analizu kvantifikativnih pokazatelja duž dve osnovne dimenzije: ,/clativne zastupljenosti” i „odziva”. Pod „relativnom zastupljenošću” podrazumevamo učešće pojedinih kategorija gledalaca, odnosno slušalaca u ukupnom auditoriju neke emisije, dok odnos broja gledalaca/slušalaca iz date kategorije osnovnog obeležja i rasprostranjenosti te iste kategorije u uzorku, tj. populaciji, određujemo kao „odziv”. Na primeru merenja gledanosti osme epizode kviza TV Beograd lkarov let i verbalnih iskaza o učestalosti praćenja iste emisije' pokušaćemo da istaknemo prednosti i mogućnosti validnijeg zaključivanja paralelnom analizom duž obe pomenute dimenzije. PRIMER lA. Iz tabele 1 vidimo da je osmu epizodu kviza gledalo, bez obzira na dužinu kontakta 1 318 000 Ijudi. Ako posmatramo strukturu gledališta lako primećujemo da j trelativna zastupljenostpojedinih kategorija zanimanja u ukupnom auditoriju emisije različita (kreće se u rasponu 6% do 19%), ali i da suu gledalište uključene sve profesionalne kategorije i to bez ekstremnogprisustva ili odsustva pojedinih. Relativna zastupljenost čak pet grupa zanimanja kreće se u rasponu 10% do 19% (radnici u trgovini i uslugama - 10%; penzioneri 14%; industrijski radnici 15%; učenici i studenti - 17%; domaćice 19%) dok preostale tri učestvuju između 6% i 10%. Moglo bi se zaključiti da je izvesna profesionalna nehomogenost auditorija jedna od osobina prijema. Ukoliko, radi lakše elaboracije problema, pretpostavimo da su ciljna grupa serije Ikarov let

„Gleđanost kviza Ikarov leti neki stavovi o kvizu uopšte”, Izveštaji i analize za posebne svrhe, br. 3, 1988, Centar RTB za istraživanje programa i auditorijuma.

113