RTV Teorija i praksa

Tačno је da postoje sličnosti između filma i pozorišta, no, kako smo videli, razlike su mnogo izražajnije. U tim razlikama se može identifikovati specifičnost i snaga umetničkog izraza filma i pozorišta. One (razlike) daju mogućnost komunikacije i filma i pozorišta, te istovremeno egzistiranje obe umetnosti, uprkos pojavi i novih komunikacijskih sredstava kakva su, na primer, kablovska televizija i video-rikorđeri. Pozorište i dalje ima svoju publiku koja više nije tipično salonska (u čemu se približava bioskopskoj publici), a magični bioskopski ekran i dalje „uvlači” u sale mihonsku pubhku kako je to činio i pre pojave televizije i ostalih novijih medija masovne komunikacije. KOEGZISTENCIJA FILMA ITELEVIZIJE Analiza odnosa fflma i televizije mora se vršiti u jednoj drugačijoj ravni u odnosu na ispitivanje relacije fflma i ostahh umetnosti. Nairoe, premda je televizija veoma bliska fflmu ona još uvek nije stekla status umetnosti a, po svemu sudeći, malo je verovatno da će ga ikad i steći. TV medij je prventsveno medij živih, direktnih prenosa, medij difuzije aktuelnih, „vrućih” informacija, pa tek onda medij koji plasira i stvara umetničke sadržaje. Televizija je, dakle izražajno-tehničko sredstvo, a „najopštije komparativnoestetičko određenje odnosa između televizije i drugih izražajno-tehničkih sredstava najčešće se svodi na formulaciju da se televizija nalazi između pozorišta i fflma, s jedne strane, i radija i štampe, s druge... Pri tom, međutim, ne treba gubiti iz vida da se televizija razlikuje od fflma manje nego što se fflm razlikovao od svih drugih umetnosti koje su mu prethodile. Sinteza koju je fflm ostvario imala je znatno revolucionarniji karakter od one koju ostvaruje televizija. Osim toga, najvažnija razlika između fflma i televizije na ovom planu sastoji se u tome što televizija nije estetska sinteza izražajno-tehničkih sredstava različitih umetnosti, jer nije stekla status posebne umetnosti, a problematično je da li će ga uopšte i steći u smislu u kome su ga stekle ostale umetnosti’ .'

9 Dr Milan Ranković, cit. đelo, str. 191.

143