RTV Teorija i praksa

Filrn se u ovom kontekstu nalazi u odnosima dvostrukog kvaliteta: kao umetnost on je povezan sa ostalim umetnostima, pri čemu čak sintetiše njihove izraze i stvara svoj, osoben filmski izraz, a opet, kao medij masovne komunikacije on poseduje određena svojstva ostalih sredstava za masovnu komunikaciju štampe, radija, a рге svih televizije. Televizija je i u domenu umetničkog izraza bliža filmu od ostalih masovnih medija. Ona ne prenosi samo sadržaje drugih umetnosti (pozorišta, slikarstva, vajarstva, muzike) več stvara i sopstveni umetnički izraz kroz reportažu, putopis i posebno kroz TV film i TV dramu. Pozorištu i filmu je najbliža kada se udaljava od neposrednog prenosa, a ima osnova za pretpostavku da če njen dalji razvoj ići u pravcu udaljavanja od pozorišta i daljeg približavanja fllmu. Na bliskost televizije i filma upućuje i činjenica da oba medija podležu zakonima kultume industrije. U ovom kontekstu njihova bliskost proizlazi prevashodno iz određenih tehničkih pretpostavki proizvođenja filmova i televizijskih emisija, a zatim iz socijalnih osobenosti koje iz toga slede - produkti ova dva medija izlaze na (kulturno) tržište podležući, kao i svaka druga roba, ekonomskim zakonima tržišta. Ovo ne mora da znači gubitak njihovih eventualnih umetničkih vrednosti, već ukazuje da te vrednosti prolaze kroz složene socijalno-ekonomske mehanizme koji su regulisani zakonima robno-novčanih odnosa. V. Petrić iz ovog aspekta tretira odnos televizije, pozorišta i filma: „...Televizija se brzo uključila u opštu industrijsku delatnost i čvrsto s njom povezala. Slično se dogodilo i sa kinematografijom koja je postala (naročito u Americi) moćna industrijska grana organizovana po svim zakonima i zahtevima kapitahstičke proizvodnje. Pozorište nikada nije uspelo da se podredi industrijskoj organizaciji; čak ni па Brodveju, gde ’proizvodnja’ predstava u potpunosti zavisi od finansijskog uspeha, komercijalizacija teatra i

10 „Registar televizijskih mogućnosti estetskog prestrukturisanja stvarnosti morao bi biti daleko širi nego danas da bi se televizija mogla đa približi onoj stvaralačkoj slobodi koju već poseduje i dalje usavršava film. Jedan od najefikasnijih vidova ispoljavanja te slobode je filmska montaža, koja je veoma dugo isticana kao osnovni princip stvaranja u filmskoj umetnosti” (Dr Milan Ranković, cit. đelo, str. 198).

144