RTV Teorija i praksa

van Kuće, značajnim i beznačajnim ličnostima, da bi uskoro počeli da ispadaju kroz odžak, jer zgrada ne bi imala dovoljno prostora. A. §.: To bi možda bile zgodne сиге koje traže TVafirmaciju? X. Y.: Najmanje bi to bile žene. One mogu da postanu foto-modeli, manekeni, estradne umetnice. Ali siroti muškarci, njihova žeđ za samoupravljanjem je daleko izraženija. Zatim, oni su često uvereni da nemaju pravu šansu da sopstvenu mudrost saopšte naciji i ovakvu mogućnost ne bi propustili. A. §.: O čemu bi, po Vašem mišljenju govorili? X. Y.: Pa naravno, samo o značajnim stvarima. Pre svega o fudbalu. Ko treba da bude kapiten i ono: Partizan-Zvezda, ko je pravi favorit. Zatim: Perestrojka kod nas i šire; pohtika cena; rešenje krize na Bliskom istoku... A. §.; Da li verujete da bi se na taj način kristalizovala neka prava rešenja? X. Y.: Verovatno da ne bi, ali ne bi bila ni beznačajnija od postojećih. A. §.: И, dakle, smatrate da bi trebalopustiti auditorij na TV ekran? X. Y.: Ukoliko uspe da se probije od nekoliko hiljada radio i TV poslenika. Jer, najzad, to bi bila i šansa za ogroman administrativni televizijski aparat da se javno pokaže, a on nije ništa gori i manje profesionalan pred kamerama od stotine voditelja koji svakodnevno iskrsavaju na Televiziji kao iz čudotvornog cilindra. A. §.: Ne mogu da se otrgnem utisku da se Vi neprekidno šalite, a reč je o močnom mediju koji veoma mnogo utiče na društveno-političku klimu u javnosti. X. Y.: Ne šalim se ja. Najzad, vaš časopis je malo preozbiljan, nedostaju mu aforizmi, to je danas tako šik! A i Lola Đukić ređe piše, zatim Čkalja i Mija su postali tužni, ah program je sve u svemu ukupno smešniji nego ranije. Humor bi ipak trebalo podići na jedan profesionalan nivo. Beni Hil se tako retko pojavljuje.

152