RTV Teorija i praksa

interesantan poduži manifest Džina Jangblada, jednog od najuglednijih teoretičara te, prve televizijske generacije, objavljen krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina. Kao dete novog vremena - kaže Jangblad shvatio sam da su svi jezici samo zamena za viziju. Kao štoje i Šarden primetio, istorija živogsveta može se predstaviti kao razvoj sve perfektnijih očiju u kosmosu u kome uvek imajoš nešto više da se sagleda. Svedoci smo metamorfoze u prirodi života i sveta. Umetnost, nauka i metafizika, tako dugo razdvojene u svetu ,papadnog” čoveka, ponovo se zbližavaju a njihovo preplitanje otkriva širu i dublju stvamost koja očekuje naša istraživanja. Mi koji čemo uskoro naslediti svet od naših očeva primičemo ga sa hrabrim novim dizajnom. Mi vidimo ceo svet i iluziju kojaje karakterisala život na njemu. Ne možemo primiti istine i iluzije sveta u kome više ne živimo. Mi smo generacija desperadosa. Hrabro se krećemo svetom јег znamo dajepotvrda o rođenju naša jedina ,Jcreditna kartica”. Reč „utopija” nije nam više anatema jer znamo da iluzija može biti razbijena u okviru našeg životnog doba, da industrijska jednačina, po prvi put u istoriji, znači praktičnu utopiju. Naše shvatanje ovakve stvamosti je neartikulisano: mi ne možemo da ga izgovorimo. Naša otuđenost i razočaranost progone nas isto toliko koliko to naše roditelje vređa. Stanje čoveka pred kraj ovog milenija jeste stanje smanjujučih intervala između rastućih i sve brojnijih kriza, sve dok ništa osim uzbune i krize i nepostane. Mi nemamo šta da izgubimo. Duhovno nemamo šta da izgubimo jeru vrednostima prošlostipostoji samo tuga a mi suza više nemamo. Fizički nemamo šta da izgubimo jerznamo da bogatstvo ne može biti niti stvoreno niti potrošeno a da korišćenjem samo raste. Samo u ovom veku uznapredovali smo od manje od jednog procenta čovečanstva koje živi u relativnom zdravlju i bogatstvu, do više od 40% žitelja sveta koji žive ranije nezamislivim standardom. Ovaj, potpuno nepredviđen uspeh, dogodio se za samo dve trećine veka, uprkos stalno smanjujučim rezervama metala po glavi stanovnika. Svetski total od 70 milijardi dolara ispranog zlata predstavlja samo tri hiljadita dela jednogprocenta vrednosti ukupnih, organizovanih, svetskih industrijskih resursa.

54