RTV Teorija i praksa

DNK (dezoksiribonukleinska kiselina; osnova gena). Asimilacija ovih procesa jeste obrazovanje, edukacija. Za medij, da bi funkcionisao kao svoj genetski analog DNK, potrebno je da poseduje tri modaliteta: zabeleženi (record), skladišni (storage) i povratni (playback). I sama evolucija u suštini predstavlja proces informacijskog uskladištenja i kasnije upotrebe, što je, u stvari, i suština funkcije gena. Štampano pismo, na primer, zadovoljava kriterije koji se postavljaju kada medij želi da postane „kulturni DNK”. Beleži se pisanjem, pohranjuje se na papir a informacije se vraćaju čitanjem. Film, takođe, zadovoljava kriterije, međutim on nikada nije uspeo da zameni knjigu jer su njegova tri modaliteta veoma skupa i zahtevaju duge intervale za međuprocese. Ali, fdm predstavlja evolucijsku vezu između štampe i video-trake. Sa jedne strane, kao i čitanje, film pruža, u suštini, usamljeničko iskustvo, a sa druge strane, za razliku od štampe, film pruža i izuzetno kinetičko iskustvo. Do pojave video-trake, na primer, televiziju je bilo moguće smatrati nekom vrstom hibridnog medija. Video-traka televiziju čini totalnim sistemom koji odgovara gore pomenutim kriterijima. Tada sa video-trakom, televizija je bila u stanju da zameni štampu u ulozi kultumog DNK. Snimanje na video-traku analogno je pisanju, sama traka analogna je papiru a povratak informacija vrši se kroz televizijski ekran što zapravo predstavlja neku vrstu video-čitanja. I upravo je video-traka ta, tvrdi teorija „prve TV generacije” koja oslobađa film od uloge veznog oblika i omogućava mu da postane potpun umetnički medij. Ova, nova teorija, smatra da je štampana informacija predisponirana ka razvoju hijerarhije i kontrole јег afirmiše linearnost i zasebnost. S druge strane, elektronski mediji imaju upravo suprotne osobine. Oni su „svuda odjednom”. Škole, na primer, zasnovane na kulturi štampe i knjige, znači na centralizovanoj kontroh informacija, više ne mogu obuzdati učenike koji sada mogu sami postati autoriteti i znalci materije jednostavnim činom uključivanja televizijskog Ш radio-aparata. Sama struktura televizije, tvrdi ova teorija, jeste ta koja podriva prirodu školske administracije, bez obzira na kvahtet i trenutni sadržaj televizijskog programa. Na taj način, sukobi informacijskih

58