RTV Teorija i praksa

struktura proizvode i vrlo tragične žrtve, pogotovo u početnim, „udamim” periodima. U to vreme, a mogli bismo to kazati i danas, relejno mrežni TV sistemi dominirali su informacijskim prostorima sveta. Međutim, sam položaj i struktura velikih, mrežnih, difuznih televizijskih sistema u posebnom je obliku lične „šizofrenije”. Mrežne televizije opterećene su neophodnošču da se uspostave kao neosporni i neprikosnoveni autoriteti, u sredinama kojima dominiraju. Sa druge strane, sama struktura, samo postojanje ovakvih medija podriva pojam autoriteta i centralizovane kontrole informacijskog protoka. Iz težnje ka apsolutnoj kontroli informacijskog toka, mrežno-relejna-difuzna televizija razvijena je kao sistem koji minimizuje raznovrsnost, raznolikost, diferencijaciju. Ova težnja imala je za posledicu i razvoj adekvatne tehnologije koja ne predviđa, ne dopušta, i koja jednostavno ne poseduje mogučnost povratne sprege, famoznog fidbeka. Televizijski aparati, recimo, najčešče se nazivaju „televizijskim prijemnicima”. Ovaj jednosmeran termin obeležava, u stvari,

sistem koji podstiče medijsku pasivnost. Dok s jedne strane gledalac dobija informaciju na koju bi, prirodno mogao, i želeo da reaguje, i to medijski, sa druge strane ne postoji

59

prenos PRENOS DIREKIAN DIREKTAN PRENOS