RTV Teorija i praksa

organizovan, medijski kanal kroz koji taj isti gledalac, zaista, i može reagovati. Ovakva situacija stvara spontane pokušaje fidbeka i medijske akcije, pokušaje kojima su šezdesete godine obilovale. U to vreme Šamberg je tvrdio sledeće: ako izostane potpuna obnova, neka vrsta redizajna televizijske strukture, naša sopstvena sposobnost da preživimo kao vrsta, kao rod, može biti znatno umanjena. Јег, ako je karakter kulture defmisan njenim dominantnim medijem komunikacije, a taj medij je supercentralizovan, slabo diverzifikovan sistem, onda i čovek, i društvo, kao rod i kao vrsta, podležu istim karakteristikama. Na svu našu sreču, i u pripadnika „prve televizijske generacije” tehno-evolucija razvila je, u međuvremenu, potpuno nove video-oblike i medije kao što su video-kaseta, kablovska TV, satelitska TV, digitalna TV itd. Svi ovi oblici omogučili su raznolikiju ponudu ali i učešće pojedinca u informacijskoj i komunikacijskoj razmeni. Monopoli su poljuljani ali svakako ne i ukinuti. Informacija i njeno pravovremeno posedovanje i dalje ostaje u centru borbi za društveni uticaj, moć i vlast. Danas, kada je stasala i „druga televizijska generacija”, kako biološka tako i tehnološka, još uvek je zanimljivo podsetiti se kako je ta, prethodna, generacija gledala na problem informacije i njene uloge u društvenim odnosima. Industrijska revolucija, veli „prva televizijska generacija”, bila je, u suštini, revolucija tehnologije koja je imitirala rad čovečijeg tela. Rad koji je obavljao čovek, mašina je počela da obavlja brže i bolje. Radikalne tehnologije kibernetske revolucije mehanizuju sisteme kontrole i na taj način, ovaj put imitiraju, produžuju i opslužuju čovečiji mozak. A, mozak je, prema novoj teoriji, ponajviše, i sasvim izvesno, ekskluzivni kontrolni sistem. Na primer, slika mozga koji sam pokušava da obavi neki fizički rad udara glavom u zid simbolizuje potpunu beskorisnost. Informacija predstavlja energiju kontrolnih sistema. I kao što elektricitet uvećava i osnažuje fizičku aktivnost, tako informacija povećava i obogaćuje, osnažuje procese kontrole. Na primer, informacijskim izlazom jednog jedinog prsta na ruci moguće je kontrolisati mrežu basnoslovne vrednosti i preneti informaciju na bilo koji kraj sveta. Ovaj proces naziva se „telefonskim razgovorom”.

60