RTV Teorija i praksa

Informacija, kao i ostale forme energije, poseduje svoju osnovnu veličinu koja je nazvana bit. Jedan informativni bit najmanjajekoličina potrebna da bi se dobio binarni odgovor da ili ne. Kombinacije binarnih odluka izazivaju i kompleksnije kontrole pa tako, na primer, pet moždanih ćelija ili kompjuterskih kola u stanju su da proizvedu 32 različite kombinacije. Pošto se stvarni kapaciteti, i kompjutera i čovekovog mozga, kreću u rasponu od miliona do milijardi ćelija ikola, potencijali kombinacija su nesagledivi. Informacija, za razliku od drugih oblika energije nema proizvodne Ш potencijalne modahtete. Informacija vredi i postoji samo kao proces. Zato informacija i predstavlja energiju evolucije. Drugi obhci energije mogu biti kalkulisani, u smislu koliko energije je upotrebljeno u nekom periodu, kao na primer u slučaju električne baterije, akumulatora i sl. U tržišnoj ekonomiji takve vrste energije zato i poseduju određenu vrednost. Informacija, sa druge strane, jednostavno nije informacija ako nije primenjena, ako nije podvrgnuta nekom procesu. Što je informacijski medij više orijentisan ka procesu to izgleda smešnije kao proizvod, kao produkt. Zbog toga, navodi Šamberg, sasvim odobravamo čak i stimulišemo sakupljanje knjiga, interesujemo se za sakupljače časopisa i magazina, a zaziremo pa čak i strahujemo od Ijudi koji sakupljaju i čuvaju stare novine i dnevnu štampu. Dakle, po toj teoriji, bit koji ostane neprimenjen, koji nije podvrgnut procesu, u najboljem slučaju može postojati kao fakt. U određenom kontekstu on može postati informacija. U stvari, vrlo malo onoga što doživljavamo možemo nazvati informacijom a sve je u suštini fakt ili datost. Tu je i primer: u pokušaju izvikavanja reči „vatra” u prepunoj bioskopskoj sah i u sopstvenom kupatilu jasno se otkriva činjenica da vrednost informacije može biti izmerena samo u procesu. Gregori Bitson defmisao je informaciju kao „razliku koja stvara razliku”. Klišei koji su toUko poznati zbog toga i nemaju nikakvu informacijsku vrednost, a teorija „prve televizijske generacije” preuzima i raniju Vajnerovu defmiciju koja kaže: „informacija nije informacija ako ne otkriva nešto novo”. To samo znači da, za razliku od drugih

61