RTV Teorija i praksa

oblika energije, informacija jeste u osnovi regenerativna i suprotna entropiji što je, u stvari, i čini energijom evolucije. Ključni koncept u svemu ovome predstavlja pojam povratne sprege, takozvanog fidbeka. Pomalo šaljivo, Bitson primećuje da je pre koncepta fidbeka, a on se pojavio tek sa kibernetičarima u ovom veku, bilo prihvačeno shvatanje univerzuma kao velike mašine u kojoj svaka akcija postoji sasvim nezavisno od bilo koje i svih drugih akcija. Bog je bio mehaničar koji je ceo taj stroj održavao u „besprekornoj” formi, Upravo zahvaljujući takvom ležernom konceptu o na izgled beskonačnim prirodnim rezervama, došlo se do savremenog stepena zagađenja čovekove okoline. Zagađenost okoline, tvrdi „prva TV generacija” empirijski je dokaz povratne sprege. Evolucija napreduje kroz fidbek, ističe ova teorija. Kada su karakteristike organizma devijantne u odnosu na mogući fidbek (drugim rečima, ako organizam ignoriše fidbek) okoline organizam nestaje. Bez fidbeka živo biče primorano je da opstane u vakuumu, a to je nemoguće. Covek kao misaono biće doživljava ne samo fizički več i psihički fidbek. U stvari, kaže Samberg, fidbek je preduslov verifikacije iskustva. Ljudi koji ne dobijaju fidbek, ili ga odbijaju, postaju autistični ili katatonični. Informacijska struktura polukibernetskog, kapitalističkog društva osmišljena je tako da minimizuje fidbek, upozorava „prva TV generacija”. Nema fidbeka u difuznoj, mrežnoj televiziji. Slušalac svoju radio-stanicu može pozvati telefonom, čak se može i direktno uključiti u program, ali voditelj je taj koji je u kontroli i koji u trenu „izradi” slušaoca, zapravo kada god to zaželi, kaže Majkl Jang. Dalje, ipak postoji neka granica u dopisivanju sa urednikom lokalnog ili pak nacionalnog dnevnika, časopisa i sl. I zato, u odsustvu mogućnosti realnog fidbeka dolazi do društvene i kulturne tenzije. Sa jedne strane „publika”, narod i masa, ne može ignorisati evoluciju medija, dok sa druge publika zahteva mogučnost fidbeka. Rezultat ovakve društveno-kulturne tenzije, smatra teorija „prve televizijske generacije” u Americi, па primer, bile su upravo šezdesete godine ovog veka. Naime, baš tada sve „moguće i nemoguče” interesne grupe koje su se smatrale

62