RTV Teorija i praksa

godine. U to vreme na vlasti je bila koalicija Socijalističke i Komunističke partije Francuske! Međutim, njihovi ciljevi nisu bili prvenstveno stvaranje prostora za oplodnju profita, već težnja da se radio i televizija približe narodu. Vlada levice osetila je na svojoj koži koliko joj je bilo teško da u vreme dok je bila opozicija prodre na podržavljeni i monopolski RTV sistem. Stoga je izgrađen politički stav da se takav model razgradi, i on je dolaskom na vlast realizovan. Težnja političkih partija koje su inaugurisale zakon iz 1982. godine bila je da se RTV sistem decentralizuje i da se manji delovi povere na kontrolu i fmansiranje lokalnim zajednicama. Ideološki, to se opisivalo kao približavanje RTV ustanova narodu, kao podništvljavanje upotrebe RTV sistema. Da bi sprečili stvaranje manjih monopola ih mreža poput onih u Itahji, tvorci ovog zakona čvrsto su istrajali na pravilu da jedna osoba može biti autorizovana kao vlasnik samo jedne RTV ustanove. To je trebalo da garantuje pluralizam komunikacionih subjekata i da obeshrabri privatne ulagače čiji je jedini motiv - profit. Kada su vlast osvojile građanske partije, ideološki privrženici neoliberalizma i deregulacije, nasledile su povoljnu situaciju koju im je obezbedio politički protivnik! Desnica je samo produžila proces decentrahzacije RTV sistema, ah je pravila igre izmenila u korist privatnika, vlasnika kapitala zainteresovanih da se übace u medijsko tržište. Donet je nov zakon, 1986. godine, u koji su ugrađene regule poznate iz potpuno komercijalnih tipova RTV sistema. Kao što su delovi nacionalizovane industrije i banke ponuđene na prodaju novim akcionarima, tako je učinjeno i sa RTV sistemom. Posle poslednje reforme on ima sledeči izgled. Zadržane su četiri javne korporacije koje se staraju za proizvodnju i emitovanje programa (Radio France, TF-1, Antene 2 i R-3). 0 njihovoj se infrastrukturi stara PTT koja se, uzgred, takođe dereguhše. Međutim, privatnici imaju mogućnost da 1 u javnim korporacijama otkupe deo vlasništva. Drugu grupaciju proizvođača i emitera programa sačinjavaju „Kanal plus”, „Kanal 5” i „Kanal 6” (drugi je Berluskonijev, a treči varijanta muzičke TV) i oko 1 000 lokalnih radio-stanica. Sredstva za njihovo pokretanje prikupljena su iz pretežno privatnih izvora. Televizijske ustanove koje smo

73