RTV Teorija i praksa

naradje; reprezentadjske mehanizme je prihvatio iz reklamnih i muzičkih spotova, dakle, iz njihovog ekskluzivnog Ш privilegovanog medija teievizije. Budud da su muzički i reklamni spotovi kako po tehnid snimanja, tako i po dominantnoj narativnoj stmkturi, pa čak i autorima, čuvenim fihnskim rediteljima (dobar primer bi bio, redmo, Godar) - često više filmski nego televizijski, morali bismo se upitati ko je koga zapravo uhvatio fihn televiziju, Ш obratno mi čemo, pozivajud sena dijalektiku želje, ostaviti to po strani. Ostaje otvoreno drugo pitanje: da li je televizija, pred kojom su šezdesetih godina bežali njujorški (pa i evropski) reditelji, ista kao i današnja, koja Ш i danas fascmira na isti način? Ne radi se samo o dogovoru več pre svega o filmovima rediteljke Sjuzan Zedelman (Suzan Seidelman) koja je do sada snimila nekoliko kratkometražruh i tri celovečernja filma, prvi pod naslovom Smithereens (Komadid) 1982, drugi Desperatefy Seeking Susan (Očajnički tražeći Suzanu) 1985 (videli smo ga u Ljubljani), treći Making Mr. Right (Muškarac po porudžbini) premijemo prikazan u junu 1987. na filmskom festivalu u Minhenu. Poslednja dva već su na granid nezavisne filmske produkdje i - nezavisno od toga na granici ,filma slike”. Premda bismo Ш po organizaciji vizuelnog polja mogli svrstati među fdmove ove vrste, slika je još uvek podređena naraciji i klasičnom sistemu predstave koje ona (hipotetički) podrazumeva. Ukratko, razlika

79