RTV Teorija i praksa

sa kvadrupleksnog formata na formate B i C nam se sa današnje tačke gledišta čini jednostavnijom (mada se mora priznati da prelaz na nove formate nije još sasvim završen). Ovog puta, međutim, nalazimo se suočeni sa nizom različitih izbora ođ kojih mnogi zahvataju znatno šire područje no što je odeljenje magnetoskopa. Pre no što se odabere magnetoskopski format potrebno je naći sopstveni odgovor na nekoliko fundamentalnih pitanja: • kompozitni ili komponentni, • analogni ili digitalni, • da li je moguče naći jedan magnetoskopski format za sve potrebe, • ako to nije moguče, koji bi bio optimalni broj različitih formata, • gde se nalazi zlatni presek između kvaliteta i cene, • koji če biti format emitovanja u narednim godinama, • koliko je još vremena ostalo do televizije visoke defmicije. Budud da ni u kom slučaju nisam neka vrsta naslednika Hari Seldona, ja ču se ovde ograničiti na iznošenje određenih podataka koji mogu pomoči onima koji žele da nađu odgovore na ova pitanja. KOMPONENTNO PROTIV KOMPOZITNOG Namena ovog članka je da razmotri izvesne vidove raznih formata magnetoskopskog snimanja koji se u ovom trenutku nalaze na tržištu. Međutim, pre no što pogledamo detaljnije tu temu neophodno je reči раг reči o najznačajnijoj promeni u televizijskoj proizvodnji od vremena uvođenja televizije u boji o uvođenju komponentnog pristupa. Rukovanje televizijskim signalom u njegovom komponentnom obliku nije bilo u domašaju tehnologije pedesetih i šezdesetih godina ovog veka, te, sledstveno tome, niz domišljatih izumitelja je razvio duhovita rešenja za sažimanje triju komponenti u jedan kornpozitni televizijski signal u boji. Ova rešenja su se odlično pokazala, ali su nam

96