RTV Teorija i praksa

Lipsivali su uveče đe su zanoćivali - sutradan po desetinu njih je bilo umrlo. Došli smo nekako do Tirane. U Tirani smo primili po jednu porciju brašna. Pa smo došli u Drač, i tu se ukrcali u ladu i došli na Krf 7. januara šesnaeste godine. Pošto na Krfu nije imalo mesta u bolnici, to su me premestili na ostrvo Vido. Kad sam došao na ostrvo Vido, izašli smo tamo. Video sam velike bolnice od šatora. U tim šatorima sve bilo je popunjeno bolesnicima. I takođe je prazno mesto upražnjeno, tu smo mi dobivali mesto koji novi dolazimo. Inače drugih kreveta, ni lečenja ni lekove nije bilo nikakvih. Do podne su dolje na pristanište išla puna nosila s onim koju sLumrli i vraćala se prazna gore, a predveče bi to lađa kupila i nosila, bacala te leševe u more. Na Vidu je bilo teško, jer kad legnemo uveče šušte vaške, napadaju na oči, na usta, gde god uopštc slignu i ostavljaju gnjide. Ja sam čak kad sam išao te se sunčao gore na ostrvu brijegu, vađio vaške iz žvala, iz usana, bele vaške, nisu kao one crne vaške. Tu kad sam bio, na tome ostrvu, jednoga dana pozvali su nas na komisiju. „Izlazite” - kaže - „vamo”. Tamo je bio jedan stočić i za njim dva-tri lekara, višc nije bilo. U jednoj kutijici bile su neke numere. Prilazili smo tuna i oni su nekom dali numeru, a nekom nisu doveli numeru. Meni nisu dali, ali ja sam se vratio na zadnji deo reda pa ponovo se malo doterao kad sam došo na red i dali su i meni tu numeru. Velim: ako mi treba da imam; ako mi ne treba, ja je mogu baciti. I tako je sutradan kad je bilo oko pola noči procurilo da ovi što su dobili numere idu sa ostrva Vida na lečenje nekuda, a oni koji je nisu dobili ostaju tu da izumru, jer lekove nema niti tu ima čega drugog. Sutradan su pozvali: „Ajde, ko ima numere”. Kad srno pošli tamo, to je bilo najveći prizor koji je čovck mogao videti: sve što je bilo tu živo to je ustalo upola, neki su izišli iz svojih šatora napolje najedanput, sve je kukalo zašto oni ostaju a ovi drugi idu. Mi smo sišli dolje. Ko ima numeru sedaj u čamac. A malo dalje velika lađa sa đva sprata, s krstovima.

154