RTV Teorija i praksa

i hrvatskog viđenja i posmatranja i komentare slovenačkog i rumunskog shvatanja najviše doprineli zaokružavanju argumenata na primerima iz novonastalih promena u socijalističkim zemljama. Franzuci i Nemci, nažalost manje prisutni u Dubrovniku, na svoje načine proučavaju i dovode u vezu medije i nacionalne kulture, a u okviru toga družtvena previranja koja mediji neminovno zaoštravaju ili üblažavaju, već prema tome koliko sukob između dominantne društvene kulture i ostalih mogućih kultura može da se manifestuje. Ova tema u stvari, dovodi u pitanje relevantnost čitavog bavljenja komunikologijom, bez obzira da li je u pitanju akademska disciplina ili strukovno istraživanje masovnih medija. Jer ako teoretičari ne mogu da ponude i najužoj javnosti neko iole suvislo poimanje rešetki, mreža i opžte potrebnih predloga za konstruktivne promene u sferi politike pravilnika i organizovanja medija 2 na demokratski način, onda je celokupna mukotrpna rabota osuđena na konvencionalno opstajanje ili nestajanje. Mcđutim, kako istraživanje medija postoji u svetu, po mom mižljenju, najviže zahvaljujući onima kojima smeta i koji bi da ih se reže, teoretičari će moći samo sebi samima i ponestajanju snaga da zahvale ako se nestajanje kritičkog desi. Čak i kada bih se poslužila nekim merenjem uticaja metateorijskog mižljenja o komunikacijama, nikako ne bih mogla da očekujem da žiroke čitalačke ili gledalačke mase poznajući postavke analiza tzv. „popularne kulture” mogu da upotrebe to znanje prilikom svakodnevnih odgonetanja informacijskih

2 reSetke (u smislu engl. grid komunikacijska predstava zamiSljenog ili stvarnog prostora), mreže (u smislu engl. nctwork organizovani i planirani oblici komuniciranja kroz koje prolazi komunikacija) i politika pravilnika (u smislu engl. communication policv izabrani plan/kodeks po kome će se odvijati procesi i prosedei onih formi komunikacija i vrsla komuniciranja koje su njime naznačene). Ovim pojmovima/rečima i njihovim prevođenjem se nažalost пе iscrpljuju naSe dileme u srpskohrvatskoj upotrebi, jer bi njihovo uvođenje u teorijsko mišljenje moralo da prođe još mnoge nivoe pre legitimnosti.

124