RTV Teorija i praksa

povremeni „saradnici”), onda su istraživači medija pre svega aktivni u obrazovnoj ulozi. Dakle, kao prosvetitelji, što je pomalo demodirana aktivnost, medijski naučnici bi prvo morali da traže ono čime se sami zavaravaju. Za takav prilaz potrebno je stalno biti student i čak kolega onih koji su možda pošli tvojim tragom. To stalno nivelisanje učitelja i učenika pretpostavlja sopstvenu alarmiranost. A znači i proučavanje sopstvenih profesionalnih kođova i konvencija. Majstori popularne kulture upravo znaju najbolje da simuliraju ova stanja ili da ih parodiraju. Sećam se kako su pre nekoliko godina na jednom londonskom javnom seminaru, 5 gde svi prisutni nisu bili ni profesionalci, niti teoretičari ili praktičari medija, svi rapravljali o veoma važnim pitanjima televizije i kulture. Zaključujući da ono što svaka nacija dobija kao novosti, ono što joj je rečeno o svetu, nisu ništa drugo do standardna formalna razmatranja TV vesti, složili su se da su vesti informacije, ali da informacije nisu obavezno vesti. To nešto biva dakle uopšteno od strane primalaca, ali ne prema njihovim pravima da komuniciraju, niti prema mogućnostima mobilizovanja njihovih inicijativa, već u odnosu na „kulturne ciljeve” (na primer, objavljene kao pluralističke!), a prema onome ko odlučuje šta su nacionalni prioriteti. Način života i kako individua iskazuje svoj život su u tome takođe odavno uočeni kao veoma važni. Međutim, bilo je zapaženo da ako je smisao Ijudskog preživljavanja traganja za prihvatanjem podjednako važečih a različitih obrazaca života, onda uloga trgovaca informacijama i mediatora teorija medija ne treba da bude prema uzoru predstavljanja građana kao „ujedinjenog društva”. Pogotovo kada se uzme u obzir da podela na visoku ili elitnu kulturu i popularnu kulturu u praksi postoji svuda. Nekako u isto vreme, neki američki autori su insistirali na definisanju kulture, i po njima se danas vidi do koje mere je Hana Arendt 6 bila u pravu

5 „Television and Nalional Cultures", A British Film Institule Television Project event, 8 oktobar 1984, London. 6 Hannah Arendl, La crise de la cuhure, Idees, Gallimard, 1972, Paris (engl. original iz 1954).

126