RTV Teorija i praksa

tekstovima iz jednog našeg vodećeg lista. Pročitao je skupu u Dubrovniku kratku vest: - ~U Santjagu de Čile opet nije uhvaćena jedna ilegalna grupa koja je obila apoteku i odnela veću količinu kondoma. Ista grupa je ranije tražena u vezi sa njihovim političkim i terorističkim akcijama.” - To je otprilike, bilo sve. A šta je simbolička vrednost koju ova poruka sadrži, ne u nekom opštem smislu, već u onom na koji se mislilo u Jugoslaviji, sada i od početaka naše popularne bulevarske štampe? Šta je taj naš simbolički karakter prakse i dokle se proteže? KAKO PRIHVATAMO „OPŠTE POJMOVE” I DA LI SU ONI DEO POPULARNE KULTURE Ovo pitanje može sebi da poštavi rumunski i australijski komunikolog kao i čitaoci i gledaoci iz bilo koje zemlje. Meni se desilo da 1974. gođine odem na feminističku konferenciju na univerzitet u Birmingem i tamo pronađem razne referate i ostale brošure tck zahuktalog Centra za studije kulture. Oduševljcnje sa kojim su tvrdili da debate o popularnoj kulturi mogu da nam svima pomognu da shvatimo gde smo, feministkmjama se na duhovit način dopalo. Tek prevedene Bartove Mitologije 9 , Benjaminove lluminacije 10 , Bergerov Izgled stvari n i Načini viđenja i mnoge druge analize različitih tipova čitateljstva i načina čitanja u semiološkom smislu, sve to nas je obeležilo za ceo život. Organizujući žensku feminističku filmsku grupu bile smo prve potrošačice bibliografske liste knjiga britanskog filmskog instituta, koja se zvala „Popularna kultura i masovno medijske studije” 12 . Sada mi to sve izgleda kao ncizostavna neminovnost. A tada je bilo otkrivanjc metoda koji bi nam pomogao da uspostavimo „promene i

9 Barthes Roland, Mvlhologies, Paladin 1972.

10 Benjamin Walter, Uuminations, Jonalhan Cape 1970. 11 Berger John, The look of things, Penguin 1972.

12 A Select Reading list, Educational Advisory Service BFI, London 1976.

128