RTV Teorija i praksa

transformacije kulture u kojoj smo, postavljajući pitanja o modulacijama stalne izgradnje svakodnevnih iskustava i uslova koje nasleđujemo” 13 . Ono što je za Ijana Čembersa (Chambers) mnogo kasnije bila i: „revizija ideje o kulturnom otporu i znakovnom ratu”. U uvodu Čembersove knjige Džon Fiske je kao pisac predgovora/urednik, napisao: - „Komunikacija je suviše često prihvaćena kao nešto što se pretpostavlja, umesto da se uzme kao nešto što treba raskomadafi”. - Fiske mi je u Dubrovniku posle njegove intervencije na seminaru, kada je tražio od prisutnih feministkinja da se izjasne o njihovom sadašnjem teorijskom stavu, objasnio da smatra da je levica u prošlosti bila suviše brza da govori u ime naroda, a vrlo loša u slušanju istog. Složili smo se da su feministkinje na Zapadu najviše postigle u stvaranju saveznika među intelektualcima ali i naročito među radništvom, preko popularnih medija. Citirajući i njemu knjigu, čiji je urednik bio, htela sam da nagovestim do koje mere je za mene sociolingvistički aspekt u teorijskom važan, naročito zbog prevođenja. Sa jedne strane, pokušavamo da se približimo iskustvima onih koji „nasedaju” dominantnoj kulturi i troše njene obrasce, znači onima koji praktično ne mogu da žive bez proizvoda industrije zabave, a sa druge strane, koristimo komplikovane pojmove, odnosno vodimo po merilima te publike dosadne rasprave. I po rečima Ijana Čembersa i Kolina Mekejba 14 , naročilo kada citira Fukoa (Foucault) karakteristično je viđenje intelektualaca kao „čiste individualne figure univerzalnog, čega je prolctarijat zamračena kolektivna forma.” Ova proispitivanja „levog” mišljenja sada nekako više postoje u štampanoj formi nego u vreme „Nove Levice” na Zapadu. U svakom slučaju, trenutak je tu, svi oni koji se priključuju debati mogu da se izjasne o tome kako

13 lan Chambers, „Popular culture" ihe mctropolitan expericnce, Melhuen, London New Yoruk, 1986.

14 Colin McCabe, John Caughie, Gillian Skirrow et a 1., „I ligh ihcorv low culture", Sage I.ondon 1986.

129