RTV Teorija i praksa

sada, makar i naknadno, prihvataju stare opšte pojmove. Da li će kritičari „zakona krize” sada biti prihvaćeni od onih u Istočnoj Evropi, kojima predstoji da tek počnu da kritikuju diskurzivne prakse? I kada i kako će to biti moguće? To su bila moja pitanja u Duborvniku. Posle dvađeset godina pisanja i tako malo tekstova koji su štampani, zaista mogu da se pitam, gde sam, jer čak i kada sam pisala o opštim pojmovima, dođuše alternativno, oni u medijima i mi, „spoljni saradnici”, kako nas zovu u Beogradu, svakako nismo bili predstavnici iste kulture. Tako je, na primer, pre nekoiiko godina i kod nas bilo moderno da se piše o „pot” ili „pod” kulturama, pa su me čak zvali da nešto „pridonesem”. Izvesni bradonja me je primio i naglasio da ga interesuje istorijat tog pojma. Objasnila sam mu da nisam ni sociološkinja, ni kulturološkinja i da mogu da pišem samo iz svog ugla. Takav tekst sam i predala. Časopis je imao, za moje komunikološko poimanje, cilj da akademsko spoji sa popularnim. Pod akademskim se podrazumevalo citiranje i reference, a pod popularnim isto, pogađanje postavki u modi, koje odgovaraju uredništvu. Biti izvan toga, značilo je biti odbačen. Mešanje ličnog i teorijskog smatralo se, a i dalje se smatra, diletantizmom i ko zna kakvom herezom. Verovatno zato što ne održava naš periferno-provincijski zalog. Što se tiče ovog teksta, svesna sam da sam tek započela sa hronološkim istorijatom opštih teorijskih okvira „popularne kulture”, jer sam prvo pokušala da, makar samo ilustrativnim naznakama, približim neke teže objašnjive aspekte onoga što se u okviru tog pojma naziva i smatra „subjektivnim” i sa druge strane „narodnim”. Ta dva opšta pojma, toliko važna u našcm današnjem diskursu! Samo prevodenje ovih reči sa engleskog za nas ništa ne čini očiglednijim. Mi jezički nismo navikli da ove rcči smatramo teorijski proverenima, i zato i njih možemo samo da shvatamo „popularno”. Na primer, drugačije rečeno, neki od nas mogu da poznaju filmove filmadžije po imenu Piter Grinavej (Greenaway), koji nisu kod nas u svakom bioskopu (kao ni u britanskim), ali ne

130