RTV Teorija i praksa

zato što se između ostalog on možda načitao knjiga o popularnoj kulturi. A neki koji ga obožavaju, mogu da budu podstaknuti da jedu, kao recimo u Švedskoj, u novim „postmodernim” restoranima, dekorisanim kao da se sedi u biblioteci. Sve to je možda odvelo i kritičara teorija medija Kolina Mekejba do konstatacije da „esencijalna komponenta i istraživanja postmoderne estetike” jeste vraćanje na pitanje: Šta je zaista nekad stvaralo profit u bioskopima (kokice, koka-kola, sladoled, slatkiši ili filmovi)? Ali, da li analiza direktne konzumacije, recimo, može da određuje fenomen naše savremene televizije? I o kojim opštim pojmovima popularnoj, kada analiziramo potrošnju, je reč? Kad smo pri ovakvom preispitivanju, najzad moram i da kažem da kod nas u Srbiji originalne akademske teorije mas-medija za mene ne postoje, a svakako nisu bile kritički istraživačke. Proponenti ovog stanja i dalje zvanično samo propisiju teoriju o samoupravljačkom informisanju. Da razvoj nauke komunikacija svakako ima veze sa razvojem demokratije, pokazalo bi pre svega, vreme vraćanja analize tekstova naših univerzitetskih profesora. Predlažem prvi primer: „Potrebno je, zapravo, da se i očekivanja (nagasila V.K.) od TV prenosa podvrgnu jednoj svojevrsnoj ’metaforizaciji’, tj. da se društvena očekivanja, u odnosu na TV informaciju, usklade sa TV tehnološko-simboličkim mogučnostima (V.K.) i, najzad, da se tim mogućnostima pridruže sposohni i samoupravnom socijalističkom društvu krajnje privrženi kadrovi, sposobni da u procesu transponovanja realnog u simboličko - u TV prezentaciju, ne deformišu i njegovu idejnu poruku; da svakoj TV prezentaciji utisnu karakter poruke (V.K.) u kojoj je predmct te poruke osvelljen sa pozicija jedne generalne u samoupravnom društvu temeljne vrednosno-ideološke orijentacije (V.K.)... 15 . I drugi primer je iz knjige profesora iste beogradske „komunikološke” škole, tj.

15 Тоша Đordević, Teorija infonnacija/ieorija masovnih komunikacija, naućna biblioleka, Partizanska knjiga, Ljubljana, OOUR Izdavačko publicistička delatnost Beograd 1979 (str. 282-83).

131