RTV Teorija i praksa

transparentnosti”. 21 Na televiziji argumenti treba da budu brzo predstavljeni. Kompleksnost nije ono što, isto kao i nijansiranost, televizija ima za cilj. Očiglednost, jednostavnost i pravolinijsko izlaganje su po Holu karakteristike televizije už dramatične vizuelne predstave јег statična slika ne opija u onom smislu u kome mešavina fikcije i dokumentarnog može da nas obujmi. TV konvencije se nisu mnogo promenile od onda. I za našu televiziju može da se kaže da uglavnom pokazuje ova pravila onda kada ne vrvi od neprofesionalnog. Kada u direktnom prenosu viđimo nosače kablova, asistente kamere, greške prevodilaca, kada čujemo naređenja reditelja i sl., i naši gledaoci se toga stide. Naročito ako je u pitanju neki naš međunarodni prenos, tu se odmah reaguje rodoljubivo. Laički, situacija se poistovećuje sa glatkom, bravuroznom kamerom i „njenom iluzijom instant-događaja”, sa jednim jedinim čitanjem za ututkane potrošače medijske zbilje, a s tim u vezi kamera može da postane i glavna serijska TV zvezda. Francuska serija o skrivenoj kameri (da li smo i rai to nekada imali?) i navikama građana u raznim prilikama, pokazuje profesionalne načine nameštanja trik-klopki za neupućene pa uz smeh otkriva i konvencije medijskog odnosa. Ova popularna fiktivno-dokumentarna emisija još izaziva veliku pažnju i time što se slučajni učesnici uglavnom ponašaju vrlo tolerantno prema svojoj ulozi žrtve. A „uloga žrtve” je inače još jedna stara karakteristika bez koje televizije ne može. Jer ona komunicira o nasilju i žrtvama. Možda zadovoljstvo koje gledaoci imaju u tome nije samo problem za teoretičare? Tu negde leži razlog što su izvesni komunikolozi rešili da sebe i druge uče zadovoljstvu. A čim je nešto projekat, onda je i politika. INTERNACIONALNI „STIL” POPULARNE KULTURE Jedan od organizatora seminara u Dubrovniku nas je upozorio da se ne prepucavamo oko različitih tradicija

21 Stuart Hall, „Television as a medium and its relation to culture”, Centre for Сошетрогагу Cultural Studies University of Birmingham 1971.

135