RTV Teorija i praksa

neophodno da se u anketu uključi što veći broj neposrednih rađijskih poslenika: autora, reditelja, tonskih snimatelja, montažera i dr. Ovom u prilog govore upravo nedavno objavljeni razgovori s televizijskim rediteljem Stankom Crnobrnjom i s mladim, ali veoma darovitim rediteljem i dramaturgom Radio Ljubljane Igorom Likarom. Kuda ide radiofonsko sftaralaštvo u nas i u svetu danas? Teško bismo mogli reći kuda ide jugoslovensko radiofonsko stvaralaštvo u ovom trenutku. Sudcći po repertoarima godišnjih smotri radija - imala sam priliku da dvije godine uzastopno prisustvujem festivalu dokumentarne radiofonije (FEDOR 89/90) opredijeljenja su veoma različita. Opšti utisak je đa je područje umjetničke radiofonije jedno veliko, još uvijek ne do kraja istraženo polje različitih mogućnosti, a dokumentarna radiofonija na primjcr, samo je jedna od mnogobrojnih izražajnih formi umjetničkog programa radija. Reklo bi se da danas više nisu najinteresantnija djela koja teže ka posredovanju empirijske stvarnosti. Ova po pravilu ostaju u domenu reportaže. Umjetnička radiofonija, međutim, prije svega teži za jednom, reklo bi se, intermedijalnom harmonijom riječi i zvuka, semantičkog i asemantičkog, ambijentalnog i stilizovanog, što se ostvaruje u čudesnom spregu umjetničke ideje i visoko razvijene tehnike elektronskih studija. Bilo bi veoma korisno istražiti koliko je upravo fiksiranost za radio - u oblasti produkcije, distribucije i recepcije - prolongirala emancipaciju radio-igre kao samosvojnog žanra i njenu integraciju u opštu kulturnu svijest ne samo jednog naroda već u globalnim razmjerima. Kao što se autor radio-igre sve češće odvaja od pisaćeg stola, da bi kao reditelj nastavio proces radiofonske realizacije u studiju, tako se i neki tipovi radiofonskog stvaralaštva u Evropi odvajaju od radija i nastaju u velikim medijskim koncernima, koji ih zatim distribuiraju putem različitih prcnosnika zvuka. Tu

158