RTV Teorija i praksa

bele zube, zubi u obliku malih porcelanskih orgulja koje su rasle na suncu. Nije bilo nikakvog zvuka. Metafizička napetost prizora u tišini manastirskog dvorišta. Zoran, s mikrofonom u ruci i slušalicama na glavi, čekao je ne dišući. A onda se kralj svih životinja manastira Treskavac oglasio kao da objavljuje povratak сага Dušana. (Glas magarca iz manastira Treskavac.)

Naša zvučna riznica bila je bogata ali tek kada smo počeli da sređujemo snirake shvatili smo da nam je potrebno mnogo više. Malo je bilo životinjskih glasova bez neželjenih šumova, malo glasova čistih. U prirodi, i kada mislimo da je sve utonulo u tišinu, zvuk neprestano i odasvuda izbija. Naša svest to ne registruje ali ga mikrofon i te kako čuje, traka nemilosrdno beleži. U veštačkoj, i izveštačenoj tišini studija, ti ambijentalni, večito živi šumovi, nezaustavljiva reka zvuka, predstavljaju pravu moru za snimatelja i sve nas. Jerihonski duvač iz manastira Treskavac silinom svog, ne znam zašto prokazanog njakanja, zbrisao je za trenutak sve druge zvuke ali to ne može jedan slavuj ili druga neka životinja nežnijeg govora. I zato smo odlučili, nemajući u tom pogledu nikakva iskustva, da u Studio X dovedemo nekoliko domaćih životinja. U to vreme tek što sam bio završio režiju Kolubarske bitke. U JDP radio je jedan predusretljivi rekviziter koji je za predstave dovodio divnu belu gusku i jednu

123