RTV Teorija i praksa

135

telefon. Pomišljam na ove naše telefone koji bezobzirno zvone ma kakav posao da je u toku. Imaju li u Kelnu telefoni istu moć? Telefon i automobil, dva izuma koja bi, bar što se nas tiče, odnela zlatne medalje na nekom takmičenju za postizanje najvišeg dometa zloupotrebe. Gospodin Valter Brin. Želi od nas lično da čuje kako izgovaramo svoja imena. Frau Tratnik, tehnički asistent, kaže da WB pravi godišnju retrospektivu Acuctica International. Klaus Šening dolazi za jedan sat. Sa sobom smo doneli mnogo traka. Rad na „faunofoniji”, više u mentalnom nego u tehničkom, doslovnom značenju, trajao je godinama ali onaj studijski, da ga uslovno nazovem manuelnim, obavljen je sredinom jula kada je takozvana „pripremna faza” priveđena kraju. Tada je projekat dobio oblik, formu koja nije samo igra slučajnosti, sticaj pukih okolnosti i harmonije. Sekvence koje smo doneli nosile su nazive prema imenu životinja iz čijih su glasova i nastale. „Psi”, na primer, komponovani su iz dahova, režanja, zavijanja, laveža pasa i drugih životinja iz familije pasa. Tako je bilo i sa „Žabama”, s „Magarcem” takođe. Ovo poslednje stavljeno je u jedninu zato što je sekvenca napravljena iz njakanja jednog jedinog i jedinstvenog magarca. Želim da o toj otmenoj životinji kasnije kažem nešto više. Bilo je i uslovnih naslova, mogli bi ih razumeti samo oni koji su učestvovali u poslu. „Medenice” na primer. Ti nazivi nastaju slobodno, onako kako u životu Ijudi stiču nadimke. Slušamo „Pse”. Sekvenca traje ТЗО”. (Citat iz sekvence „Psi”, primiks.) Pomišljam da bi bilo dobro izdvojiti samo „dahove”. Režanje bukvalno i agresivno, naturalistički, ilustruje psa. „Dahovi” bi, mislim, delovali uopštenije. Ako se obradom glasova izgubi svaki semantički trag zvuka, ako, dakle, bude bilo potrebno „prepoznati” psa, to se kasnije može postići, veoma jednostavno, odmerenim dodavanjem kraćeg ili dužeg citata iz sekvence čiji je osnov pseći glas, ili proslo dodati neobrađen pseći glas. Prvobitni „rukopis” sklanja se za neku buduću