RTV Teorija i praksa

„kapi” nego što je bilo potrebno. Benedikt na to dobacuje: Arsenije, to je bilo za đavole! Ekipa se uigrala. „Pobiće nas jednog dana!” - uzvikuje Klaus. Aluzija na kompozitore, muzičare, one koji se bave muzikom i zvukom na tradicionalan način strogo poštujući utvrđena pravila. „Pobeći ćemo u Materu! Sakrićemo se! Ući ćemo u kamen! Ne znamo šta je kamen... kamen je fluidniji!” „Kamen skuplja zvuke”, dodajem na tu njegovu improvizaciju o kamenu. „Prenosi zvuke kroz zemlju, izlazi ko zna gde, na neku drugu stranu sveta, tamo ih čuje pastir i tako nastaju pesme”. Odlučujemo da ni danas ne obavimo taj finalni miks „Žaba”. Učinićemo to kad budemo bili sasvim sveži. Sve je, međutim, za to spremno. Višekanalni digitalni ~sony”, fascinantna mašina s dvadeset i četiri stereo-kanala, više je od neke dovršene uredne partiture s dvadeset i četiri linije. Jer, na svakoj našoj liniji, svakom traku, naši izvođači i instrumenti glasovi životinja, glas čoveka i žene, bušen - sve to već je usnimljeno, doslovno i fizički postoji, svaki glas i svaki instrument. Trenutak spajanja, miks, biće živo, premijerno i jedino izvođenje stava. Trenutak uzbudljiv јег tu se dogodi ili ne dogodi ono što podrazumevamo pod stvaralačkim činom. (Odlomak iz „Žaba”.) Prelazimo na „Pse”. Benedikt i frau Tratnik, secitraka, upozoravaju da u sredini sekvence postoji veoma dobro mesto od kog bi trebalo početi. Slažem se. Dahtanja su ргејака. Stav bismo otvorili sa zvukom koji se ne može identifikovati a završili bismo ga s naknadno obrađenim dahtanjem u kombinaciji s odabranom frazom duduka. Prvo ćemo umnožiti režanje. Popodne. Semplujemo cvilež malog psa. Sa klavijature šaljemo dve varijante na višekanalac. Primećujem da bi taj zvuk, ako bismo ga izdvojeno korislili, otkrivao napadnu elektronsku i tehničku elaboraciju. Zato semplujemo

142