RTV Teorija i praksa

Које su ličnosti ipojave dale 'najveći doprinos razvoju pozorisne kritike u nas u vremenu Vaše pozorišno-kritičke delatnosti? Bez sumnje, pojava takozvanog neverbalnog pozorišta. Analiza ovih predstava „oslobodila” je kritičara obaveze da bude i dalje advokat dramskom piscu. Danas, ako je još uvek nečiji advokat, zastupa pretpostavljeni interes gledaoca. Čak i u proceni i analizi onih predstava koje su, uslovno rečeno, literarni teatar. Po profesionalnoj formaciji Vi ste dramski reditelj. Kakva su Vaša razmišljanja o odnosu režije i pozorišne kritike? Reditelj je u ovom vremenu autor pozorišne predstave. Jedan od dva autora ili, često, jedini. O tome ću nešto preciznije kasnije. Logično je stoga da se ono što on hoće da kaže predstavom i kako to postiže, naravno uz pomoć glumaca i ostalih saradnika, polemišući sa piscem ili sledeći ga, zauzima u svakoj pozorišnoj kritici, najčešće, centralno mesto. Činjenica da sam studirao pozorišnu režiju i da sam neke svoje rediteljske ideje nekoliko puta pokušavao da proverim u praksi (doduše, amaterski) pomaže mi, jeđino, da lakše nego neke moje kolege kritičari označim šta je čiji đoprinos u predstavi. Piščev, rediteljev, glumčev, scenografov... Ne mislim da su zato moje ocene pouzdanije od ocena drugih. Mislim jedino da ih, možda češće nego drugi, upućujem na pravu adresu. Navedite po desetinu najboljih predstava (dramskih, lutkarskih, dečjih, amaterskih) u vremenu Vaše pozorišno-kritičke delatnosti? Nekada sam i sam bio sklon da rangiram ono što čitam ili gledam. Sve dok nisam shvatio kako, protekom vremena, na tim zamišljenim, ili čak i napisanim, rang iistama knjige ili predstave menjaju mesta. To ne znači da sam ono što sam nekad smatrao vrednim prestao vrednim da ocenjujem. Znači samo đa su komparativ bolje, i superlativ - najbolje, pošto nijcdno

192