RTV Teorija i praksa

prevrednovanje nije konačno, izgubili svaki zanačaj. Osnovni sud da je nešto dobro i vredno, pokazalo se, ostajao je nepromenjen. Verovatno zato što je, po pravilu, nemoguće proveravati ga posle nekoliko ili više godina. Bar kada je o pozorišnim predstavama reč. Pokušaću zato, ipak, da na ovo pitanje odgovorim. Pod uslovom da se nijedan od spiskova koji slede ne shvati kao rang lista. Pomenuću, najpre, predstave koje su bitno uticale na formiranje mog pozorišnog ukusa i opredelile me da najpre studiram pozorišnu režiju, zatim da postanem pozorišni kritičar. Neke sam video u ranoj mladosti, aii budući da sam ih gledao više puta, dobro ih, čak do detalja, pamtim. Druge, nešto ili znatno kasnije. To su OžaloSćena porodica Branislava Nušića i Na mbu pameti Miroslava Krleže - obe u režiji Mate Miloševića; Drži ć&v Dundo Maroje u Stupičinoj postavci; Albatros Ranka Marinkovića u režiji Koste Spaića, sa Brankom Plešom u ulozi Ciprijana; Braća Karamazovi Dostojevskog u Tanhoferovoj režiji, opet valjda Pleše radi u ulozi Ivana Karamazova; najzad, Sartrove Prljave ruke u postavci Bore Draškovića. To što su sve Jugoslovenskog dramskog znači samo da je moja prva „pozorišna škola” bilo ovo pozorište. No, možda i nešto drugo? Gledao sam, naime, redovno i predstave drugih beogradskih teatara. Naročito Beogradskog dramskog i Ateljea 212. Ipak, osim možda zaprepašćenja Beketovim Godoom (u starom Ateljeu) ništa na mene nije ostavilo takav utisak kao ovih nekoliko predstava teatra sa Cvetnog trga. Što se Ateljea tiče, omogućio mi je da i sam budem korisnik „kolektivne stipendijc” za upoznavanje svetskog teatra. I pre Bitefa imao sam priliku da vidim nekoliko značajnih i vrednih svetskih predstava (najupečatljiviji bio je susrct sa Polom Skofildom i Piterom Brukom i Kralju Liru) ali prvih nekoliko sezona Bitefa, Postojani princ Grotovskog, Troil i Kresida Esriga, Tri sestre i Ivanov Olomara Krejče, Bergmanova Igra snova, da ne nabrajm dalje, ne samo da su pomerile moj ugao glcdanja na pozorišle (što se vidi i u imenovanju reditelja kao autora) već su mi

193