RTV Teorija i praksa

asocijacije, a ne samo oni koji izražavaju volju kroz političke partije, Pitanje u čijem su vlasništvu radio i televizija veoma je važno. Radio-televizija je vlasništvo onoga ko je vlasnik kapitala ali je i vlasništvo onih koji programe slušaju i gledaju. Ja bih hteo da se energično suprotstavim tezi i nastojanju da se postojeće radio-difuzne organizacije u Jugoslaviji preko noći podržave. U većini naših republika i pokrajina značajan deo repetitora, predajnika i drugih kapaciteta građen je sredstvima samodoprinosa, pa čak i ličnim radom građana. Da li to može postati državna svojina? To se odnosi i na minuli rad radnika, na naš minuli rad, našu tržišnu specifičnost i ekskluzivnost naših proizvoda, naš profesionalni imidž, autorski rad zbog koga imamo sve što imamo i na osnovu čega su nastale sve ove vrednosti. Milenko VOĆKIĆ: Prvo ću da ustvrdim da mi ne živimo u poznatom i određenom vremenu, več u nekom međuvremenu. Naime, nije poznat niz odgovora na ključna pitanja; recimo, vlasnički odnosi ili poimanje nezavisnosti radija koje se ponekad vulgarizuje do nezavisnosti od slušalaca. Postoji vredno iskustvo u poslednjih godinu dana i preneo bih neka od aktuelnih pitanja sa kojima se suočavaju Ijudi u Radio Sarajevu. Mi smo upravo prije godinu dana definisali da smo nestranački radio i to, po našoj oceni, prilično uspešno realizovali. To je regulisano Zakonom o Radio-televiziji Sarajevo, a taj zakon bio je prvi predmet rasprave naše Skupštine i prvo su na njemu urađene intervencije u dosadašnjem radu bosanskohercegovačkog parlamenta. Mi smo se na Radio Sarajevu rukovodili autentičnim interesom održavanja i jačanja stručnog i moralnog ugleda radija prema javnosti i nismo ni na koji način štetili tom temeljnom interesu. Sretna je i okolnost da radio-poslenici nisu učestvovali u nekom žešćem medijskom ratu. Mi mislimo da je to jcdan od najvećih uspeha Radija u vremenima kakva su bila i kakva jesu.

43