RTV Teorija i praksa

U tabeli su prikazana prosečna vremena ekspozicije kada se dužina svake storije vesti podeli brojem scena u njoj. Ako se zanemari PBS, tri od četiri storije prikazane na najvažnijim mrežama imaju vizuelne scene koje, na ekranu, prosečno traju manje od 20 sekundi. To jedva da je dovoljno da se informacija potpuno upije jer scene brzo sustižu jedna drugu bez pauza koje bi dopuštale refleksiju. Samo u 13 odsto storija vizuelne scene traju prosečno duže od 30 sekundi. Kratkoća je preovlađujući trend. Apsorbovanje informacija je otežano time što se gledaoci istovremeno zasipaju verbalnim elementima koji su često samo delimično povezani sa onim što pokazuje slika. Brzometni verbalni i vizuelni pljusak vrlo je teško pratiti. Izuzev PBS, ostale TV mreže imaju između jedne trećine i jedne polovine storija gusto ilustrovanih sa preko deset vizuelnih scena koje se smenjuju ekstremno brzo pa je gubitak u prijemu neminovan. PBS mreža najčešće emituje intervjue iz svojih studija pa je gustina pakovanja njenih informacija manja što je pogodno za učenje. PREOVLAĐUJU KRUPNI KADROVI Autor je ispitivala i kakavje preovlađujući fokus slikovnog materijala iz analiziranih vesti. Übedljivu prevagu imaju krupni kadrovi, Kad se zanemare slike reportera, čak 70 odsto storija je imalo krupne planove identifikovanih osoba koje su svoje osobine pokazale dovoljno jasno da su gledaoci mogli donositi sudove o njihovoj ličnosti. Gledano količinski, bliski kadrovi identifikovanih osoba činili su četvrtinu ili više svih vizuelnih informacija. Drugi tipovi vizuelnih elemenata nisu zastupljeni ni približno tome. U studiji je navedeno da naglasak na krupnim kadrovima ne iznenađuje jer američke TV vesti, da bi održale pažnju gledalaca, pridržavaju se niza konvencija sračunatih da se gledalac emotivno angažuje. „Ljudi slike” najbolje ostvaruju taj zadatak pa se zato na ekranu vide dugi prikazi javnih Jičnosti i

110