RTV Teorija i praksa

„privatnih pojedinaca” kao simbol prosečnog građanina pogođenog događajima i javnom politikom. Bliski kadrovi lica otkrivaju psihička stanja - bol, sreću, tugu, radoznalost, nedoumicu, strah, nelagodnost. Graber naglašava da mnogi gledaoci zaključuju o Ijudima na osnovu njihovih fizičkih odlika. Visoki, vitki Ijudi sa naočarima obično se smatraju pametnima; debeli i niski - veselima. Većina gledalaca smatra da gledanje druge osobe u oči označava poštenje, da izbegavanje pogleda znači pomanjkanje iskrenosti. Više informacija o drugima može se sakupiti na osnovu pokreta tela nego na osnovu reči. Ali, o kompleksnim društvenim i političkim problemima više se može saznati iz informacija verbalnog tipa. U vizuelnom delu vesti bilo je mnogo manje krupnih planova lokaliteta, objekata i životinja pa ih gledaoci obično ignorišu, sem ako nije reč o nečem retko viđenom. SMETA RUTINSKI I STEREOTIPAN PRISTUP Rutinski i stereotipan pristup vizuelnoj informaciji praktikuju gotovo sve TV mreže i to olakšava gledaocima da razumeju poruku pošto sada viđeno upoređuju sa informacijama uskladištenim u svojoj memoriji. No, to istovremeno znači da vizuelni elementi nude malo novih informacija o svetu politike (slika Pape u blindiranim kolima, slika Pape kad Ijubi tlo, zastava zemlje koju je Papa posetio). Ispitivanje vizuelnog sadržaja televizijskih vesti pokazala je da slikovni materijal, sled slika i način predstavljanja deluju protiv prenošenja suštine tipičnih storija televizijskih vesti slikama - pod pretpostavkom da verbalna poruka čini suštinu i da su zaključci izvučeni iz krupnih planova Ijudi nevažni. U više od polovine storija slikovna informacija nije pojačavala gornju liniju, ništa nije dodala uverljivosti reči ili je samo ponovila rečima saopštenu informaciju. Ipak, u 49 odslo storija vizuelne scene su pojačale ono što je rečeno, a od toga u 29 odsto dodale su novu informaciju koja je proširivala ono što je ponuđeno

111