RTV Teorija i praksa

emocionalne veze između gledališta i onoga što ono gleda. Štampane ili izgovorene poruke čine osnovu priče, a slike čine da gledaoci počnu da brinu o nekom problemu i o Ijudima o kojima se daje informacija. Gledaoci se osećaju kao svedoci događaja. Šta umanjuje doprinos vizuelnih elemenata sadržaju priloga? To su shematizovane verbalne storije, brzo prezentovanje velikog broja scena koje gledalac mora da procesuje, stereotipni vizuelni elementi koji ne unapređuju tok priče, navika gledališta da verbalnu informaciju smatra suštinom priloga pa se na to koncentriše iako se verbalni deo šablonskije ograđuje od vizuelnog. OGRANIČENJA lako slike prikazivane gledalištu veoma proširuju znanja o Ijudskim aspektima storija i dozvoljavaju gledaocima da stvaraju tačnije mentalne slike sveta, one propuštaju mnogo toga na drugim frontovima. Pored mnogih već zapaženih mana, veliki deo političkih informacija bavi se kompleksnim konceptima koji se opiru brzoj vizuelnoj ilustraciji. Na primer, bez provođenja znatnog vremena na odgonetanju priče, kako neko može vizuelno da zaključi da je neki stranac „ilegalan”, ili da vlada želi da spreči krvoproliće preventivnim vojnim manevrima, ili da deficitarna potrošnja šteti nacionalnoj ekonomiji? Ocene doprinosa televizijskih vesti moraju uzimati u obzir ova ograničenja. Ali ograničenja moraju biti stavljena u perspektivu. Supstancijalni dobici na informacijama moraju se priznati vizuelnim delovima TV informacija. U stvari, oni mogu biti važniji za intelektualni razvoj pojedinca nego verbalno prenesene činjenice i brojevi. Kao što nije preporučljivo omalovažavati verbalne aspekte vesti zbog navodnog manjka sposobnosti da prenesu fizičku realnost, isto tako je i nepreporučljivo omalovažavati vizuelne scene zbog nesposobnosti da prenesu apstraktne poruke. Televizijsko doba zahteva razmatranje svih elemenata

115