RTV Teorija i praksa

sadržaj. Može se reći da oni znaju šla vole i da to uspevaju da nađu na programu, mada ne znamo u kojem obimu. Sve ostale starosne grupe navodile su u rasponu od 40% do 50% ono što im se u „poslednje vreme” naročito svidelo. Osam uobičajenih kategorija zanimanja mogu se na osnovu dobijenih rezultata svrstati u tri grupe koje se unutar sebe slično ponašaju. U prvoj su učenici i studenti i rukovodioci stručnjaci i umelnici koji češće od ostalih (63% i 64%) navode sadržaje koji se svojim vrednosno-oblikovnim karakteristikama izdvajaju iz uobičajene televizijske produkcije. Interesantno je da upravo dva profila zanimanja koja se inače odlikuju izraženijom kritičnošću, razvijenijim merilima vrednovanja i koja ne podležu „homogenizovanom ukusu”, u postojećoj TV ponudi pronalaze emisije koje izrazitije odgovaraju njihovim preferencijama. Pretpostavljamo da tome doprinosi i selektivnost u izboru sadržaja koji se prate, odnosno određen tip samoprogramiranja. Druga grupa je najbrojnija i čine je čak četiri kategorije zanimanja (rudari, industrijski i srodni radnici - 50.5%; radnici u trgovini i uslugama - 47.1%; upravni i srodni radnici i osoblje zaštite - 51.8% i penzioneri i ostala lica s ličnim prihodom - 51.3%). Polovina pripadnika ovih kategorija izdvojila je sadržaj koji odgovara njihovim očekivanjima i preferencijama. Treće, može se slobodno reći da su domaćice (39.3%) i poljoprivrednici (32.8%) u tekućoj programskoj ponudi najređe izdvajali televizijska ostvarenja, koja bi po već formiranim kriterijima i postojećem medijskom iskustvu, mogla biti okarakterisana kao posebno dopadljiva. Pošto smo konstatovali da je kod svih socio-demografskih kategorija, iako se njihova merila ocenjivanja međusobno razlikuju, došlo do restriktivnijeg izbora dopadljivih sadržaja, pažnju ćemo usmeriti na eventualno pregrupisavanje preferencija prema pojedinim žanrovima, vrstama pa i sadržinskoj usmerenosti TV ostvarenja.

96