RTV Teorija i praksa

Stojković. 13 Na našem radio-programu ima manje dokumentarno-dramskih dela koją su nastała inspiracijom gradskim životom, odnosno zvučnim dokumentima urbane sredine, dok je znatno više ostvarenja sa tematikom iz seoskog života. Kao da život koji protiče tu oko nas, u gradu, na ulicama i trgovima, zbog svojih manje iii više jednoličnih svakodnevnih manifestacija po ustaljenom redu, manje zanima dokumentariste. Istini za volju, na programima Radio Beograda bilo je dokumentarno-dramskih emisija koję su govorile o životu u urbanim sredinama, naročito onih śto su obrađivale socijalnu problematiku. Ali, valjda zbog neobičnosti, stvaraoci dokumentarnih emisija, ima se takav utisak, više vole da zvučno registruju životne damare u planinskim zabitima, u słabo naseljenim i zaostalim krajevima, gde su životne manifestacije sasvim drugačije od onih na koję smo navikli u naseljenim predelima, a o urbanim sredinama da i ne govorimo. Zato je pojava emisije Taksisw donela osveženje, jer je slušaoce suočila sa delom beogradske svakodnevice. Reditelj Olga Brajović i majstor tona Aleksandar Stojković, pośle rada u studiju, jedne noći, pošli su taksijem kućama i, prilikom vožnje, razgovarajući sa taksistom, doSli na ideju da snime dokumentarnu emisiju. Na prvi pogled to može izgledati bizarno. Međutim, takva priča bila bi možda nezanimljiva u severnjačkim i nekim zapadnim zemljama, gde su Ijudi ćutljivi. Ali, u mediteransko-balkanskom podneblju, kakvo je naśe, mogućno je čuti različite priče i ispovesti. Tako su Olga Brajović i Aleksandar Stojković snimili zanimljivo kazivanje jednog bogradskog taksiste koji je po ocu Crnogorac a po majci poreklom iz ruske kneževske porodice. U suštini to je projekcija jedne životne sudbine, lišena žalopojki i uzaludnog vajkanja zbog neostvarenih želja iii ambicija. U zvučnom ambijenlu taksi-vožnje po beogradskoj „dżungli na

13 Drugi program Radio Beograda, 22, II 1992.

104]