RTV Teorija i praksa

„Nove kategorije u pozorištu” („Naša scena”, Novi Sad, 1961), kao „živo slikarstvo pojmova”. Smrt majke Jugovića deseteračka epika pretočena u Vojnovićev epsko-dramsko-lirski spev mogla se tumačiti na principima Meštrovićevog Vidovdanskog hrama i Vidovdanske etike Miloša Đurića, međutim i pored feudałnih ornata, crkvene i religiozne mistike, putira, carskih insignija, štitova sa „łstorijskim grbovima”, pričešća, uključujući horska pevanja (smederevskog KUD „Abrašević” sa dirigentom Dragišom Petkovićem) Mokranjčevog OčenaSa i Rosinijeve fugitive Stabat mater, zatim til-voalskih projekcija Donošenja zakonika cara Dušana Paje Jovanovića, Ulaska cara Dušana u Dubrovnik Marka Murata, i već oveštale Kosovke devojke i Orlovića Pavla, predstava je intonirana dezalijenatorno, tj. sva glorifikacija otuđenosti čoveka kroz nacionalnu (i versku) romantiku pada pred uništenjem ploda mater ventrix - dum pendebat filius. Simbolika „tvrdog” grada u kojem 8 snaha igraju balet zvezda ( Anđelijin san - koreograf Ružica Gavrilović) koje se, uz krvav mesec Jug Bogdana koji lagano izlazi, pale na nebu i pretvaraju u zvezde „carstva nebeskog” u jakom kontrastu sa rasplinutim, otvorenim poljem u 3. činu, koje je u osvit poprimilo refleks purpura, sa oslepelim guslarom zakrvavljenih očiju, kao „kraju tužne priče” - finis opus. U toj demitologizaciji i Kosovka devojka bliža je Ofeliji nego nekoj Gazimestanskoj deklamatorki. (Kada je reč o „likovnom povodu” sledeći korak u stilizaciji bio bi eventualno moguć na bazi Lubardinog Kosovskog boja sa nekim drugim koloritom i konotacijama koją bi otprilike bila bliska onima u epilogu Toplih pedesetih Pavla Ugrinova - Lubardin gavran?) Dalje razvijajući i izgrađujući svoja shvatanja pozorišta, taj put će najbolje markirati u svojoj doktorskoj disertaciji „Majakovski na našoj pozorišnoj sceni” (Filolośki fakultet Univerziteta u Beogradu, 1985) dr Slojadin Kostić kada kaže: - „I profesjonalno

217