RTV Teorija i praksa

neizbežnoj koliziji i raskidu sa pozorištem („u provinciji”, tj. unutrašnjosti) i pored blagonaklonosti i razumevanja upravnika kao što su bili Dušan Miljković i Gojko Škoro. U sredinama u kojima se pozorišno delovalo, po Gavelinoj tezi o „socijalnim model-tipovima”, zadatak koji smo sebi postavljali bio je (suprotno Gavelinom tipu „gospodina”) usmerenje ka tipu „klasno svesnog proletera”, tj. onog što se u najširem smislu nazivaio radni naród - radnička klasa, međutim jedno je naučni socijalizam (teoretski) a drugo praksa primitivističkog (zašto ne reći umesto zaobilaznih reči kao „ruralnog”, „paysannerie-kampanilistićkog”, pravu reč - seljačkog), parazitskog (vojno-birokratskog) i voluntarističkog (nacional-etatističkog) socijalizma, sa kojim je sve to što se nameravalo i došlo u najoštriju diskrepanciju na svim pravcima i u svim strukturama. Kakoje recentna kritika ocenjivala Vaš rediteljski rad u teatru ? U feljtonu „Vukovarci o Vukovaru” u „Vukovarskim novinama” (br. 4, 1. februar 1986) prof. Nikola Vučenov pod naslovom „Pisać Mato Lovrak uzeo ga za junaka jedne svoje priče” intervjuiše i pita: „Oni, druže Sinovec, koji su pratili vaš razvitak kao pozorišnog reditelja ističu da ste se vi na torn poslu potvrdili i afirmisali već kao mlad režiser. Vaš rediteljski rad visoko je u svojim napisima ocenio i pozorišni kritičar Eli Finci. Ocenjujući vašu režiju Hašekovog Dobrog vojnika Švejka na gostovanju u Beogradskom dramskom pozorištu E. Finci je, pored ostalog, napisao: ’Reditelj Jelašin Sinovec je od drastične i lascivne istorije napravio jedan duhovit humoristički panoptikum, Sa dosta duha u dočaravanju ambijenta i atmosferę, on je uspeo da Švejkove doživljaje skicira akvarelski sveže i duhovito’, a u prikazu vašeg rada na predstavi Ljubav'četiripukovnika P. Ustinova kaže: ’Mladi reditelj Jelašin Sinovec povukao je ošlru granicu između onoga što se odigrava u stvarnosti i onoga što je samo projicirani svet uobrazilje. Komad je

219