RTV Teorija i praksa

To su uslovi da se postigne stvarni mobilitet, da se primalac edukativne emisije ne optereti sumom činjenica jednog zaista neiscrpnog fonda znanja, nego oplodi duhom i sposobnošću da misli, da razvija mod uočavanja i rasudivanja kao najboljeg kompasa za svoju stvaralačku akciju. Slično intencijama Brehtovog „naučnog pozorišta” koji svoje stavove formuliše u studiji Mali pozorišni organon - dijalektika putem teatra. Nije li edukacija na televiziji to pogodno područje za „dijalektiku putem televizije”? Međutim, često se postavlja suprotno pitanje - nije li televizija opasnost za takve sadržaje kao što su nastavni planovi i programi, metodske jedinice i uopšte za nauku, time što kao medij koketira sa filmom, pozorištem, štampom? Strah od iskrivljavanja obrazovnih sadržaja kada interveniše televizija, danas kada smo svi svedoci stvarne konvergencije naukę, filozofije i umetnosti, mogao bi sebi da priušti,.da je živ, još jedino Hegel koji je izjavio da je „umetnost za njega prošlost” a prečišćena i čista nauka sve. Iz ovako postavljenih premisa sledi zaključak da niti jedno umetnički provereno sredstvo ne bi smelo da šteti, kada je u pitanju oblikovanje obrazovnih sadržaja, naprotiv - ono tu materiju može da oplemeni i da je da u jednom drugom vidu bez podozrenja da se izneverava osnovni cilj edukacije. Јег e-dukovati - nekoga voditi i privoditi k nečemu, pokretati, težak je zadalak i treba koristiti rnasu raspoloživih sredstava, ne ograničavati ih i sužavati. Tako vezane u spregu - nauka i umetnost, scientizam i artizam, mogu dati obilnu žetvu plodova. I, konačno, još o pravoj nameni tako svhaćenih TV časova. Jedna tclevizijska „metodska jedinica” nema tu ambiciju da budę potpuni i iscrpni informator jedne nastavne, naučne grade. Ona sebi stavlja u zadalak da razreši osnovne čvorove, razudi osnovne tnkove,

Г7.25 c